Joomla 3.2 Template by Justhost Complaints

DS o sistemskim merama protiv korupcije

Datum kreiranja: petak, 14 mart 2014

Transparentnost Srbija i Danas pitaju stranke kako će sistemski boriti protiv korupcije ako dođu na vlast. Pogledajte kako je na pitanja odgovorio član Predsedništva DS Vladimir Todorić i pogledajte komentare Transparentnosti na njegove odgovore.DS

Pitanje: Hoćete li učiniti javnim zapisnike sa sednica Vlade?

Odgovor V.T: Svi dokumenti koji su usvojeni od strane Vlade moraju biti javni. Transparentnost rada Vlade mora ići do one mere koja ne pravi od nje medijsku senzaciju. Mora se promeniti Zakon o dostupnosti informacija od javnog značaja u pogledu isključenosti Vlade da dostavi tražene podatke.

Komentar TS: Odgovor ukazuje na delimično prihvatanje naših predloga. I sada su dokumenti koje Vlada usvoji na sednicama javni, osim zaključaka (koji su javni samo kada Vlada tako odredi). Objavljivanje zaključaka bi nesumnjivo bitno unapredilo javnost rada Vlade, jer su kroz tajne zaključke proteklih godina skrivane brojne nezakonitosti. Na primer, Ustavni sud je svojevremeno oborio nekoliko zaključaka Vlade koji nikada nisu bili objavljeni ni na sajtu, ni u Službenom glasniku. Dobro je i što g. Todorić obećava promenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja u delu koji se odnosi na mogućnost žalbe protiv odluka Vlade (što nije bilo neposredno pitano). Kad je pak reč o „meri koja neće praviti medijsku senzaciju“ odgovor nije jasan – da li ta „prava mera“ podrazumeva da bi bile dostupne diskusije sa sednica (osim u izuzetnim situacijama) ili ne?

Pitanje: Da li ćete pokrenuti postupak za smenu rukovodilaca institucija za koje Agencija za borbu protiv korupcije utvrdi da nisu ispunile svoje zadatke iz antikorupcijske strategije i protiv rukovodilaca institucija koje se ogluše obavezujuća rešenja i preporuke Poverenika, DRI, Agencije, Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki i Zaštitnika građana?

Odgovor V.T: Apsolutno da. Ukoliko se utvrdi da ne postoje objektivne okolnosti (poput budžetskih) za nepostignute antikorupcijske zadatke, mora se postaviti princip odgovornosti.

Komentar TS: Ovaj odgovor jeste ohrabrujući. Međutim, „objektivne okolnosti“ ne bi ni smele da postoje, to je takođe deo sistema koji treba izgraditi. Ukoliko je napisana (u Strategiji ili zakonu) obaveza neke institucije da izvrši određeni zadatak u određenom roku, onda bi i sve drugo moralo da bude u skladu sa time – npr. broj zaposlenih, budžetska i druga sredstva. Ukoliko tako nešto nije moguće, bolje je (privremeno) odložiti izvršavanje određenih obaveza izmenom Strategija i zakona, nego sprovođenje obaveza tretirati kao neobavezno štivo.

Pitanje:Hoćete li doneti zakon o lobiranju, koji bi obavezao državne i javne funkcionere i institucije da objave ko im se obraćao i sa kakvim predlozima?

Odgovor V.T: Neophodno je doneti zakon koji će učiniti transparentnim sve kontakte javnih funkcionera sa predstavnicima privrednih i drugih posebnih interesa. Takođe je potrebno da ti predstavnici budu upisani u poseban registar organizacija koje zastupaju takve interese.

Komentar TS: Iz odgovora se jasno vidi podrška uređivanju lobiranja, što je dobro. Ono što ostaje kao dilema jeste sadržaj budućih zakonskih obaveza. Na primer, u odgovoru se naglašava da će „predstavnici privrednih i drugih posebnih interesa“ biti upisani u poseban registar. Posebni registri su zaista neophodni kada je reč o profesionalnim lobistima, organizacijama koje uz nadoknadu zastupaju interese svog klijenta. Međutim, lobiranje može da bude legitimni deo aktivnosti organizacija koje se samostalno bore za sopstvene (partikularne) interese (na primer, sindikati, udruženja malinara), ili pak organizacija koje samostalno zastupaju određenu politiku od opšteg interesa (zaštita životne sredine, borba protiv korupcije). Nije problem ni da se takve organizacije ili pojedinci „registruju“ kada se obraćaju kreatorima javnih politika. Fokus zakona, po našem shvatanju treba da bude na predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti – da oni budu obavezni da saopšte ko im se i sa kakvim predlozima obraćao, bez obzira na to da li je reč o registrovanim ili neregistrovanim lobistima i bez obzira na to da li je reč o zastupnicima partikularnih ili opštih interesa.

Pitanje: Hoćete li predložiti uvođenje krivičnog dela „nezakonitog bogaćenja“ iz člana 20 Konvencije UN protiv korupcije i da li će Poreska uprava u širem obimu koristiti mehanizme za unakrsnu proveru imovine i prihoda?

Odgovor V.T: Da. Planiramo da u saradnji sa stručnom javnošću i nevladinim sektorom nađemo najbolji način za izmenu krivičnog zakonodavstva u skladu s Konvencijom UN protiv korupcije.

Komentar TS: Izmene Krivičnog ili drugog zakona svakako morale da budu urađene u saradnji sa stručnom javnošću, te je dobro da se na to ukazuje. S druge strane, iz odgovora se može naslutiti da DS trenutno nema jasan stav u pogledu sadržaja izmena Krivičnog zakonika. „Nezakonito bogaćenje“ iz člana 20 Konvencije UN je opciona odredba, a ne obaveza države, tako da njena primena nije samo stvar struke, već i tema oko koje je legitimno zauzeti politički stav.

Pitanje: Koji organi u javnom sektoru će biti ukinuti, koji osnovani, a koji najviše kadrovski ojačani, da li ćete, gde i za koliko smanjiti broj zaposlenih u javnom sektoru?

Odgovor V.T: Javni sektor mora biti ekonomičniji i stručniji. Potrebno je postaviti državni aparat na nove osnove efikasnosti i sposobnosti. U totalu, administracija mora biti jeftinija, ali stručnjaci u njoj moraju biti adekvatno plaćeni. Potrebna je reorganizacija javnog sektora, smanjivanje broja ministarstava. Ukoliko je tačno da je blizu 800.000 ljudi zaposlenih u javnom sektoru od ukupno 1,71 milion zaposlenih, ta brojka se mora smanjivati nezavisno od bilo kog drugog kriterijuma. Rešenje ipak mora biti u povećanju privatnog sektora i prebacivanju prekomernog broja zaposlenih u javnom sektoru u privatni, inače ćemo ostaviti ljude na ulici bez prihoda.

Komentar TS: Ovaj odgovor, osim na načelnom nivou, o potrebi reorganizacije, smanjivanja broja zaposlenih u javnom sektoru i slično, ne pruža jasan uvid u planirani način reorganizacije. Svakako je potrebno državni aparat postaviti na nove osnove efikasnosti i sposobnosti, kao što se navodi u odgovoru, ali ta načela nisu dovoljna da bi birači izveli jasan zaključak o tome kakve bi tačno reforme bile sprovedene ukoliko ova stranka bude bila u prilici da to čini.