Joomla 3.2 Template by Justhost Complaints

Dnevnice i naknade

Datum kreiranja: ponedeljak, 09 januar 2017

dnevnica 150Javnost u Srbiji bila je šokirana kada je objavljeno da vatrogasci-spasioci koji su spašavali ljude zavejane na putevima prvih dana januara imaju dnevnice od 150 dinara.

Sindikat srpske policije saopštio je, naime, da se angažovanje na spašavanju tretira kao službeni put za koji se dobija dnevnica od 150 dinara, ukoliko su angažovani duže od 12 sati.  Nisu saopšteni podaci koji bi ukazivali da za ovo vanredno angažovanje spasioci dobijaju neku drugu naknadu.

Problem je, međutim, u tome što dnevnica, pa bila ona 150 dinara ili 15.000 dinara, nije nagrada za vanredno angažovanje i teške uslove rada, već nadoknada troškova ns službenom putovanje.

Sam iznos dnevnice koji je šokirao građane nije nikakva novost - vlada je još u oktobru 2015. godine uredbom utvrdila da će dnevnice u zemlji biti 150 dinara umesto dotadašnjih 2.200 a za sva putovanja u inostranstvu 15 evra, umesto da se obračunavaju po tabeli, u zavisnosti od toga u koju zemlju se službeno putuje.

Reč je bila o populisitičkom potezu koji je povukao predsednik Vlade, očigledno ne razmatrajući njegove posledice. Obrazloženje, dato studentima na predavanju koje je održao tih dana, bilo je da je "dobio izveštaj koliko se troši na dnevnice i putovanja", da je bio šokiran, da kao predsednik Vlade "ne može da trpi da neko ko ga vozi ili mu donosi hranu prima veću platu zato što je upisao 'ne znam koliko' prekovremenog rada i zato što je sa njim išao na putovanja u inostranstvo".  Zbog toga je "rešio da od sutra dnevnica za putovanje u inostranstvo nije 65 nego 12 evra".

Problem je što se niko nije usudio da premijeru kaže da je potez koji je povukao besmislen i poguban. TS je u to vreme upozoravala na moguće posledice (https://goo.gl/IB9lxb).

Dnevnica, naime,  nikada nije trebalo da služi kao dodatna zarada. Njena namena bila je pokrivanje troškova ishrane (ručka i večere) i prevoza na odredištu (taksija, gradskog prevoza i sl). Troškovi smeštaja (noćenja sa doručkom) nadoknađuju se na osnovu računa, dok se sve ostalo pokriva iz dnevnice. U praksi, nije bilo prave kontrole dnevnica, tako da je jedan deo ovih naknada neosnovano zadržavan.

Vlada je imala na raspolaganju razne mogućnosti da se bavi rešavanjem zloupotreba – da uvede mere kontrole ili obavezu pravdanja dnevnica računima. Umesto toga, na prečac je napravljena uravnilovka. Od oktobra 2015. godine, na primer, inspektor ili revizor koji na terenu dva dana kontroliše poslovanje nekog korisnika javnih sredstava treba da se hrani i vozi gradskim prevozom za 150 dinara dnevno. Izbor je jasan -  ili će iz sopstvenog džepa doplaćivati za odgovoran posao koji radi ili će urušiti sopstveni integritet i integritet organa ili institucije pa dozvoliti da mu ručak plati onaj čije poslovanje kontroliše.

Da ne pominjemo preživljavanje u inostranstvu sa 15 evra dnevno - u nekim zemljama za 15 evra jedva da se može platiti gradski prevoz od hotela do kongresnog centra gde se održava, na primer, konferencija o sprečavanju pranja novca ili zasedanje međunarodne organizacije. Dnevnica od 15 evra je možda dovoljna (pa čak i izlišna) za premijera, ministra ili nekog drugog visokog funkcionera koji na putu u inostranstvu u zvaničnoj poseti ima organizovan celodnevni program, koji uključuje radne ili svečane ručkove sa domaćinima.

U delovima Uredbe koji su od oktobra 2015. izbačeni, plaćeni obroci su bili regulisani - dnevnica se umanjivala za određeni procenat, i u praksi je trebalo pre isplate dnevnice proveriti agendu i utvrditi da li onaj ko putuje ima organizovan i plaćen ručak i večeru. S druge strane, sigurno je trebalo otvoriti pitanje o tome da li je i u kojem iznosu trebalo isplaćivati ostatak sume, koji se ranije dobijao čak i kada su plaćeni svi obroci (40%).

Ovakva "seča dnevnica"  s jedne strane donela je uštede državi, pa čak i dotadne prihode - u privatnom sektoru dnevnice se i dalje obračunavaju u skladu sa starom tabelom, ali se sve iznad 15 evra oporezuje, ali je nanela višestruku štetu.

Pojedini organi teže obavljaju svoj posao (u zemlji), a državni službenici (ne funkcioneri) su obeshrabreni da učestvuju na skupovima koji bi mogli da im podignu nivo znanja, veština ili da doprinesu promociji Srbije.

 

foto: 021.rs