Lepe želje, dugački rokovi i promašene teme

Datum kreiranja: subota, 10 februar 2018
paragraf1Mnogi državni organi, jedinice lokalne samouprave, javna preduzeća, ustanove i drugi obveznici izrade planova integriteta prihvatili su da načine ambiciozne korake kako bi sprečili korupciju.
Oni su, naime, u planovima integriteta koje su krajem prošle godine predali Agenciji za borbu protiv korupcije, izabrali mere za unapređenje integriteta, među kojima su mnoge za čije se uvođenje Transparentnost Srbija zalaže već godinama.
Iz oblasti transparentnosti lokalne samouprave, to su neke mere (indikatori) obuhvaćeni našim LTI istraživanjem (https://goo.gl/dN1E8G):
- Propisati obavezu objavljivanja nacrta/predloga akata koji se usvajaju u Skupštini lokalne samouprave.
- Usvojiti interni akt kojim se reguliše održavanje javnih rasprava o predlozima/nacrtima akata koji se usvajaju u Skupštini lokalne samouprave.
- Propisati obavezu da se odgovara na predloge/sugestije, odnosno da se obrazlaže neusvajanje predloga/sugestija koji stignu u toku javne rasprave.
- Propisati obavezu objavljivanja predloga/sugestija i odgovora na predloge/sugestije koji stignu u toku javne rasprave.
Tu su i mere iz oblasti javnih nabavki:
- Izraditi pisanu analizu potreba za nabavkom dobara i usluga u predstojećoj godini pre izrade plana javnih nabavki za narednu godinu
- Izraditi plan javnih nabavki u potpunosti na osnovu analize potreba.
- Izraditi periodične izveštaje o realizaciji ugovora proisteklih iz postupka javne nabavke.
- Redovno objavljivati izveštaje o realizaciji ugovora na internet prezentaciji institucije.
Postoje, međutim, dva problema - planovi integriteta su, praktično, interni akti i nema sankcija ni ako se ne izrade ni ako se odabrane mere ne sprovedu. Takođe, mnogi organi su izabrali dugačke rokove (od dve, dve i po godine) za uvođenje nekih jednostavnih mera koje ne zahtevaju angažovanje ljudi ili trošenje dodatnog novca, a značajno mogu unaprediti transparentnos ti sprečiti korupciju - na primer, objavljivanje zaključenih ugovora o javnim nabavkama. Ako se već objavljuje kompletna dokumentacija (izuzev ugovora), nije jasno zbog čega bi nekome bilo potrebno dve godine priprema da počne da objavljuje i ugovore.
Ovako, ostaje da Agencija prati, barem na uzorku, kako se sprovode planovi, ali to mogu i da čine lokalne organizacije, mediji i građani. Naime, na sajtu Agencije može se proveriti ko je izradio plan, potom se plan može dobiti zahtevom za slobodan pristup informacijama, a na zainteresovanim je potom da prate ostvarivanje obaveza i da vrše pritisak da se ono što je prihvaćeno i ispuni.
Međutim, dok kod onih koji su izabrali konkretne mere i rokove, barem može da se prati ostvarivanje, veći problem je kod organa koji su "promašili temu".
Plan integriteta, naime, predstavlja plan mera koje organ SAM želi i može da sprovede kako bi unapredio integritet i otklonio rizike za nastanak korupcije.
Apsurdno je, stoga, kada, na primer, pokrajinski Sekretarijat za kulturu u svom planu integriteta planira aktivnosti koje treba da sprovedu Agencija za borbu protiv korupcije i Ministar za državnu upravu do 1. marta 2018. godine. (da se Zakonom o Agenciji za borbu protiv korupcije regulišu situacije u kojima se korupcija prijavljuje i koje podrazumevaju zaštitu lica koja korupciju prijave odnosno da se donese katalog radnih mesta kojim će se na kvalitetniji način urediti poslovi i zadaci zaposlenih u upravi). Gotovo sve mere koje je ovaj sekretarijat odabrao propisuju obaveze nekih drugih organ (Uprava z ajavne nabavke, pokrajinska vlada, drugi pokrajinski sekretari, ministar finansija), ali su oni dobili bar malo duže rokove nego Agencija i ministar državne uprave.
Slična je situacija i sa Upravom carina i javnim nabavkama. Carina je odabrala odlične mere za unapređenje javnih nabavki - redovno objavljivati izveštaje o realizaciji ugovora na internet prezentaciji institucije, propisati obavezu da lica koja donose odluku o sprovođenju postupka koji se izuzima od primene Zakona o javnim nabavkama potpisuju izjavu da nisu u sukobu interesa u odnosu na ponuđače i u odnosu na ugovornu stranu.
Međutim, uz te mere su stavili napomene da nisu adekvatne i "modifikovali ih", odnosno odlučili da mera bude: "Obratiti se Ministarstvu finansija u čijem je sastavu UC radi razmatranja pokretanja inicijative kod nadležnog organa radi dopune Smernica Direkcije za elektronsku upravu u vezi sa objavljivanjem izveštaja o realizaciji ugovora na internet prezentaciji institucije" i "Obratiti se Ministarstvu finansija u čijem je sastavu UC radi razmatranja pokretanja inicijative kod nadležnog organa radi dopuna Zakona o javnim nabavkama u skladu sa usvojenim Planom integriteta".
Ne treba komentarisati koliko je apsurdno tražiti da se Zakon uskladi sa internim aktom kakav je plan integriteta. Ono što je činjenica jeste da Zakon o javnim nabavkama ne zabranjuje potpisivanje izjave o sukobu interesa. Dapače, to je nešto što je trebalo urediti planom za sprečavanje korupcije u javnim nabavkama. Takođe, smernice su neobavezujući akt, i jedini razlog zbog kog bi se pokretala inicijativa za njihove izmene, umesto da organ sam odluči da objavljuje ugovore može biti stvaranje privida da se sprovode antikorupcijske mere. Umesto da se one zaista sprovedu.