|
Mediji o korupciji u Srbiji
Datum : 3.8.2009
Novina : Kurir
Strana : 2
Autor : PRENETO
Tema : Slučajevi korupcije i borbe protiv korupcije
Agencija : TANJUG
Najava : NE
Žanr : Izjava
Ocena : Neutralna
POLICIJA OSTAJE NA JUGU SRBIJE
Ivica Dačić
BEOGRAD - Zamenik premijera i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio
je juče da je minule sedmice razgovarao sa albanskim liderima sa juga Srbije u
cilju očuvanja političke stabilnosti i bezbednosti.
„Razgovori su bili dobri i korektni i biće nastavljeni. Želim da naše snage
bezbednosti na jugu Srbije imaju razumevanje i podršku građana, ali želim i da
se zajednički borimo protiv kriminala i korupcije, jer je to u interesu svih“,
rekao je Dačić.
Ministar policije je ponovio da će specijalne snage Žandarmerije biti prisutne
na jugu Srbije sve dok se situacija potpuno ne stabilizuje. (TANJUG)
Antrfile :
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Kurir
Strana : 3
Autor : G. RAKOVIĆ - M. DOBROMIROVIĆ
Tema : Aktivnosti i komentari, Nemanja Nenadić, Slučajevi korupcije i borbe
protiv korupcije, Transparentnost Srbija
Najava : NE
Žanr : Rubrika – tema
Ocena : Neutralna
BEZOBRAZLUK
Nijedna vlada od 2002. godine nije htela da promeni uredbu koja je
zaposlenima u državnoj upravi omogućila da otkupljuju državne stanove za male
pare
BEOGRAD - Uredba Vlade RS iz 2002. godine po kojoj je zaposlenima u državnoj
upravi dopušteno da po bagatelnim cenama otkupe državne stanove i dalje je na
snazi, iako država ne zna koliko zapravo stanova ima u svom vlasništvu. Na
insistiranje premijera Mirka Cvetkovića, ova vlada je imala uvid u podatke o
imovini, međutim te informacije nikada zvanično nisu predočene javnosti, a i
sami podaci se ne ažuriraju redovno, te je otvoreno pitanje sa koliko
nekretnina država Srbija zapravo raspolaže. Takođe, zanimljivo je da je svaka
vlada do sada samo unosila određene izmene u već postojeću uredbu i da nikome
nije ni palo na pamet da je stavi van snage, bar dok se ne utvrdi čime država
raspolaže.
Predsednik Saveta za protiv korupcije Verica Barać u izjavi za Kurir ističe da
je nepostojanje jasnih kriterijuma za dodelu stanova uvek dovoljan prostor za
korupciju.
- Problem je u tome što je, kad je reč o takvoj temi, uvek pitanje zašto su te
informacije nedovršene. Nije problem u tome što je uredba iz 2002. godine,
problem je u nejasnim kriterijuma. Dakle, pretpostavljam da na tom spisku
postoje ljudi koji su vredno radili svoj posao, pa i izdvajali određena
sredstva za stambeno pitanje. Sa druge strane, to je sve navedeno zajedno i sa
onim ljudima koji su tu došli po partijskoj liniji, bili tu pola godine ili
godinu i otkupili stanove budzašto - ocenjuje Baraćeva.
Naša sagovornica dodaje da je upravo tu krije prostor za korupciju.
- To je zato što se na jednom spisku nalaze svi ljudi, i oni koji su možda
zaslužili stanove, ali i oni partijski ljudi koji su tu postavljeni samo da bi
došli do jeftinog stana. Dobro što se novinari bave ovom temom, i ne bi trebalo
da prestaju s time. Potrebno je da se odrede jasni kriterijumi za dodelu
stanova, i to bi trebalo da bude rešenje za ovu nedoumicu - zaključuje Baraćeva.
Direktor „Transparentnosti Srbije“ Nemanja Nenadić ističe da je praksa otkupa
stanova postojala i pre 2000. godine, ali da je koncept otkupa stanova potpuno
pogrešan.
- Nema potrebe da ljudi koji rade za državu imaju drugačije uslove od ostalih.
Ukoliko je njihova plata mala za posao koji obavljaju, treba im povećati plate
a ne na ovaj način kompenzovati to. Mislim da bi otkup bio realan samo ako za
te iste pare može da se kupi isti stan koji nije državni. S obzirom na to da se
od prakse otkupa stanova odustalo pre 10-15 godina, i da se to ne radi ni u
privatnim firmama, mislim da bi i država trebalo da odustane od te prakse -
zaključio je Nenadić.
Kako Kurir saznaje od izvora bliskih Vladi RS, niko u kabinetu Mirka Cvetkovića
i ne razmišlja o stavljanju pomenute uredbe van snage.
- Ona je poslednji put revidirana 2007. godine i svi koji su po njoj otkupili
stanove išli su na konkurs. Ima tu ljudi koji su potpuno zaslužili stanove,
koji imaju tragične životne priče ili su bolesni. Ipak, ima i onih koji su
iskoristili povoljnost da po nešto nižim cenama dođu do nekretnina. Teško je
sada utvrditi ko je tu šta radio jer su stanovi otkupljivani godinama - kaže
naš sagovornik koji je želeo da ostane anoniman.
Antrfile : Valjevci otporni na sve režime
Kao što je Kurir pisao, najviše državnih stanova otkupljeno je u Beogradu.
Međutim, zanimljivo je da je na drugom mestu po broju otkupljenih stanova
Valjevo sa čak 36 stanova! Valjevci su izgleda otporni na sve režime, pa su
stanove otkupljivali tokom vlade Vojislava Koštunice ali i za vreme vlade Mirka
Cvetkovića.
Najviše stanova u Valjevu otkupljeno je krajem 2007. i početkom 2008. godine,
dok je izvesni Mile Filipović u aprilu ove godine otkupio stan u Valjevu od 86
kvadrata za 2,4 miliona dinara (oko 25.000 evra). Najskuplji stan u Valjevu
otkupio je 25. februara ove godine izvesni Radomir Zubac, koji je za 86
kvadrata izdvojio 2.545.621 dinara, dok je najjeftiniji stan otkupila Milica
Milošević, koja je u junu prošle godine stan od 58 kvadrata platila 442.812
dinara!
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Kurir
Strana : 4
Autor : PRENETO
Tema : Dostupnost informacija
Agencija : BETA
Najava : NE
Žanr : Izjava
Ocena : Neutralna
LOŠ PREDLOG ZAKONA O TAJNOSTI
Rodoljub Šabić
BEOGRAD - Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ocenio je
da će Predlog zakona o tajnosti podataka koji je Vlada Srbije uputila u
skupštinsku proceduru umesto rešenja doneti dodatne probleme u ovoj oblasti.
- Reč je o zakonu koji ni pravno-tehnički ni koncepcijski nije na nivou koji je
nama potreban i bojim se da bi, ukoliko bude usvojen, umesto razrešenja niza
problema koje u toj oblasti imamo, mogao doneti nove probleme - rekao je Šabić
agenciji Beta. (Beta)
Antrfile :
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Kurir
Strana : 4
Autor : M. DOBROMIROVIĆ
Tema : Pristup informacijama o finansiranju političkih partija
Najava : NE
Žanr : Izveštaj
Ocena : Neutralna
UŠTEDELI
U finansijskim izveštajima navedeni ogromni dobici i gubici, ali stranke i
dalje tvrde da novac dobijaju iz državnog budžeta
BEOGRAD - Predstavnici parlamentarnih stranaka tvrde da su im glavni izvori
finansiranja državni budžet i članarine! Naime, iako su pojedine stranke u
finansijskim izveštajima za prošlu godinu navele poslovne dobitke i do 10
miliona dinara, njihovi predstavnici kažu da sav novac dobijaju od države,
članarina, ponekad donacija i priloga funkcionera, ali i da štede! One partije
koje su, sa druge strane, prikazale ogromne gubitke, takođe tvrde da ne
dobijaju nikakav novac sa strane!
Aleksandar Jugović iz SPO, čija je stranka među rekorderima u dobitku, tvrdi da
je sve u skladu sa zakonom.
- Sav novac koji se nalazi na računu stranke dobijen je iz državnog budžeta i
priloga članova stranke - tvrdi Jugović.
Lider DHSS Vladan Batić, koji se takođe može pohvaliti velikim prošlogodišnjim
dobitkom, kaže da „štedi“.
- Nismo stranka koja se razbacuje novcem. Finansiramo oko 50 opštinskih odbora
stranke, a ostalo štedimo za izbornu kampanju, jer je za ozbiljnu kampanju
potrebno čak i do 30 puta više novca. Sav novac dobijamo od budžeta Srbije. Nas
ne finansiraju tajkuni - tvrdi Batić.
Sa druge strane, direktor DSS Milovan Milošević kaže da ta stranka nije u
gubitku i da posluje stabilno, iako je u izveštaju za 2008. prikazala više
desetina miliona dinara gubitka.
- U sumu od oko 30 miliona dinara spada i 11 miliona koje smo morali da vratimo
državi, a ostatak u toj sumi je ono što smo dugovali medijskim kućama za
izbornu kampanju i tekući poslovi. Celokupan novac dobijamo iz državnog budžeta
i članarina. Ranije je bilo negde oko 13 manjih kompanija koje su nam pomagale,
ali otkako sam direktor stranke, nismo imali kontakte ni sa jednom kompanijom -
tvrdi Milošević.
Zamenik predsednika SRS Dragan Todorović, čija je stranka takođe imala ozbiljne
gubitke prošle godine, tvrdi da ne primaju novac sa strane.
- SRS je došao u tešku finansijsku situaciju zato što su ga naši bivši članovi
nepotrebno zadužili nekakvim kreditima i računima. Budžet je glavni izvor
prihoda, dok su donacije bile sporadične i u vrlo malim iznosima, potpuno
beznačajnim - kaže Todorović.
Lider NS Velimir Ilić, čija je partija takođe u gubitku, kratko nam je rekao da
„jedva preživljavaju“.
- Sav novac dobijamo iz budžeta Srbije, ali je uvek teže opozicionim strankama
- tvrdi Ilić.
Direktor SPS Dejan Backović priznaje da socijalisti vuku dugove, ali da se
finansiraju samo iz budžeta i priloga funkcionera.
- Novac stiže iz budžeta, ponekih donatora, koje uvek navedemo u izveštaju,
članarina, a i naši funkcioneri odvajaju 10 procenata od plate - kaže Backović.
Antrfile : Poslovni rezultati za 2008. godinu (u dinarima)
SPO - dobitak od 1.618.000
DHSS - dobitak od 10.458.000
DS - dobitak od 10.191.000
DSS - gubitak od 30.580.000
SRS - gubitak od 62.130.000
NS - gubitak od 5.247.000
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Press
Strana : 8
Autor : PRENETO
Tema : Dostupnost informacija
Najava : NE
Žanr : Izjava
Ocena : Neutralna
ŠABIĆ: PROBLEMATIČAN ZAKON O TAJNOSTI PODATAKA
BEOGRAD - Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ocenio je
da će Predlog zakona o tajnosti podataka koji je Vlada Srbije uputila u
skupštinsku proceduru umesto rešenja doneti dodatne probleme u ovoj oblasti.
- Reč je o zakonu koji ni pravno-tehnički ni koncepcijski nije na nivou koji je
nama potreban i bojim se da bi, ukoliko bude usvojen, umesto razrešenja niza
problema koje u toj oblasti imamo, mogao doneti nove probleme - rekao je Šabić.
On je naveo da neka rešenja koja zakon sadrži „ne zaslužuju prelaznu ocenu“,
ali nije želeo da precizira koje su to odredbe, ističući da rasprava o tome tek
predstoji. (BETA)
Antrfile :
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Blic
Strana : 2
Autor : NN
Tema : Dostupnost informacija
Najava : NE
Žanr : Vest
Ocena : Neutralna
ŠABIĆ: PODACI I DALJE TAJNA
Poverenik za informacije Rodoljub Šabić ocenio je juče da će Predlog zakona o
tajnosti podataka koji je Vlada uputila Skupštini doneti nove probleme jer će
ukoliko bude usvojen, umesto razrešenja problema samo napraviti nove, ali nije
želeo da precizira koje su to odredbe.
Izvršni direktor Komiteta pravnika za ljudska prava Milan Antonijević kazao je
ranije da se 40. članom zakonskog predloga službama bezbednosti omogućava
arbitarno ograničavanje prava javnosti na uvid u podatke sa oznakom „državna
tajna“ i „strogo poverljivo“. Prema zakonskom predlogu, postojaće četiri nivoa
tajnosti podataka: „državna tajna“, „strogo poverljivo“, „poverljivo“ i
„interno“.
Antrfile :
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Pregled
Strana : 2
Autor : NN
Tema : Dostupnost informacija
Najava : NE
Žanr : Vest
Ocena : Neutralna
TAJNA NA ČETIRI NIVOA
Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ocenio je da će
Predlog zakona o tajnosti podataka koji je Vlada Srbije uputila u skupštinsku
proceduru umesto rešenja doneti dodatne probleme u ovoj oblasti. „Reč je o
zakonu koji ni pravno-tehnički ni koncepcijski nije na nivou koji je nama
potreban i bojim se da bi, ukoliko bude usvojen, umesto razrešenja niza
problema koje u toj oblasti imamo, mogao doneti nove probleme“, rekao je
Šabić .Šabić je naveo da neka rešenja koja zakon sadrži „ne zaslužuju prelaznu
ocenu“, ali nije želeo da precizira koje su to odredbe, navodeći da rasprava o
tome tek predstoji. „To je ozbiljan zakon, fundamentalan, ne samo sa stanovišta
zaštite podataka koje svakako treba čuvati na normalan, organizovan način i u
skladu sa standardima, nego i zbog ostvarivanja ljudskih prava zajamčenih
Ustavom i zakonima“, rekao je Šabić i izrazio nadu da predloženo zakonsko
rešenje neće biti usvojeno. Šabić je podsetio da nije učestvovao u izradi tog
zakona, a kako je rekao, sa njegovom sadržinom upoznao se kada je objavljen na
sajtu Skupštine Srbije. Izvršni direktor Komiteta pravnika za ljudska prava
Milan Antonijević kazao je da se 40. članom zakonskog predloga službama
bezbednosti omogućava arbitarno ograničavanje prava javnosti na uvid u podatke
sa oznakom „državna tajna“ i „strogo poverljivo“. Prema zakonskom predlogu
postojaće četiri nivoa tajnosti podataka: „državna tajna“, „strogo poverljivo“,
„poverljivo“ i „interno“. Bliže kriterijume za određivanje stepena tajnosti
određuje vlada.
Antrfile :
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Blic
Strana : 12
Autor : P. Z. VELIČKOVIĆ
Tema : Slučajevi korupcije i borbe protiv korupcije
Najava : NE
Žanr : Intervju
Ocena : Neutralna
UVOĐENJE KAMERA#SMANJIĆE BROJ PREKRŠAJA
INTERVJU Stojadin Jovanović, načelnik saobraćajne policije
Veliku pomoć predstavljaće uvođenje sistema video-nadzora, prvo na 50
raskrsnica u Beogradu, zatim i u gradovima u unutrašnjosti.
Na osnovu video-zapisa o učinjenom prekršaju, vozači će dobijati kazne na kućnu
adresu a da ih saobraćajna policija i ne zaustavi, navodi načelnik
P. Z. Veličković
Insistiraćemo kod pravosudnih organa da se postupci protiv osumnjičenih za
napade na policajce vode efikasnije i da kazne budu primerene počinjenim
krivičinim delima i prekršajima, jer je to jedan od način da se suzbiju napadi
na saobraćajne policajce, kaže u intervjuu za „Blic” Stojadin Jovanović,
načelnik Uprave saobraćajne policije.
Samo u poslednje dve nedelje povređeno je nekoliko policajaca. Saobraćajni
policajac Branko Simić i dalje je u životnoj opasnosti nakon što ga je udario
pijani vozač.
- Turistička sezona ponovo je povećala broj saobraćajnih nesreća u kojima su
mnogi, najčešće mladi ljudi, izgubili živote ili su povređeni. Kontrola na
putevima u Srbiji, naročito prema turističkim destinacijama, pojačana je i dala
je određene rezultate koji bi u nekim segmentima mogli biti bolji. Pravi pomak
u smanjenju broja nesreća, međutim, može da se očekuje tek kada počne da se
primenjuje novi Zakon o bezbednosti u saobraćaju. U javnosti je stvorena
pogrešna slika da je u Srbiji stanje na putevima katastrofalno, ali podaci
govore suprotno i broj poginulih u nesrećama praktično je prepolovljen u odnosu
na pre deset godina - kaže Jovanović.
Ipak, gotovo da ne prođe dan a da neko ne nastrada na putevima.
- Tačno je. U poslednjih mesec dana desetine građana je poginulo, i to je veoma
loše. Međutim, ja govorim o generalnoj slici o bezbednosti u saobraćaju.
Činjenica je da postupamo po zakonu koji je prevaziđen, a da se broj
nastradalih smanjuje iz godine u godinu. Recimo, za prvih šest meseci poginulo
je 48 osoba manje u odnosu za isti period prošle godine.
Šta konkretno preduzima saobraćajna policija?
- Pre svega, represivne mere, odnosno sankcionisanje prekršaja koji su i
najčešći uzroci saobraćajnih nesreća, poput prekoračenja brzine, nebezbednog
preticanja i vožnje pod dejstvom alkohola. Bavimo se i preventivnim delovanjem,
što je dalo odlične rezultate, naročito u zaštiti dece. Broj mališana koji
stradaju u nesrećama je prepolovljen, a smanjen je i broj nastradalih
biciklista i traktorista.
Gde niste postigli dovoljno?
- Nismo uspeli da podignemo svest kod motociklista, koji su najugroženiji
učesnici u saobraćaju. I pored brojnih akcija, upozorenja i saveta, veliki broj
ne poštuje propise i ne nosi zaštitnu kacigu, što je ravno samoubistvu. Ipak, i
pored toga, smanjen je broj poginulih i povređenih biciklista, mada bi i sami
motociklisti i vozači bicikala sa motorom morali da vode više računa o svojoj
bezbednosti.
Zašto saobraćajna policija ne kažnjava divljanje motociklista na putevima,
naročito u Beogradu?
- To nije tačno. Policija maksimalno radi na sankcionisanju nesavesnih vozača,
ali treba imati u vidu da se kreću velikom brzinom i da je često njihovo
zaustavljanje veoma rizično i za policajca i za vozača, pa se ponekad dešava da
prođu nekažnjeno. Nedavno smo imali slučaj da je policajac u centru Beograda
povređen jer ga je prilikom zaustavljanja motociklista udario, a zatim pobegao.
Kako rešiti taj problem?
- Veliku pomoć predstavljaće uvođenje video-nadzora, prvo na 50 raskrsnica u
Beogradu, zatim i u gradovima u unutrašnjosti. Na osnovu video-zapisa o
učinjenom prekršaju, vozači će dobijati kazne na kućnu adresu a da ih
saobraćajna policija i ne zaustavi. Ipak, ukoliko vozači sami ne shvate kolikom
se riziku izlažu opasnom vožnjom, teško da će policijska kazna imati efekta.
Da li je pojačana kontrola na deonicama na kojima je najveći broj nesreća, na
primer, crne tačke kod Ljubovije, gde su se dogodile dve nesreće u samo dva
dana?
- Naravno. Policija vrši analize na mesečnom i godišnjem nivou na kojim
deonicama je povećan broj nesreća, u kom vremenskom periodu se nesreće događaju
i koji su njihovi uzroci. Na osnovu toga postavljamo patrole i kontrolišemo.
Recimo, ukoliko je za neki prevoj karakteristično nebezbedno preticanje,
policija u tom vremenskom periodu kontroliše taj deo puta.
Pojedini stručnjaci smatraju da saobraćajni policajci stoje na mestima na
kojima to nije neophodno i da najčešće naplaćuju kazne koje ne ugrožavaju
bezbednost u saobraćaju kako bi ispunili normu. Kako to komentarišete?
- Moram da kažem da se u javnosti često iznose netačni podaci i paušalne ocene.
Policija radi planski i nijedan saobraćajni policajac nije slučajno postavljen
na nekoj raskrsnici. Čuo sam kritike da policija toleriše nevezivanje
sigurnosnih pojaseva, a samo u prošloj godini za to delo smo imali 240.000
podnetih prijava. Tačno je da je jedan broj tih kazni napisan umesto težih
prekršaja, ali taj broj je zanemarljiv. Prebacuju nam, takođe što kažnjavamo
nepropisno prestrojavanje, a od 31.000 saobraćajnih nesreća, u prošloj godini
čak 9.267 uzrokovao je upravo ovaj prekršaj.
Antrfile : Policajci od sledeće godine neće imati kontakt s novcem
- Jedna od glavnih primedbi na novi Zakon o bezbednosti u saobraćaju jeste da
otvara vrata korupciji. Kako će se kontrolisati policajci na terenu?
- Policajci neće imati direktan kontakt s novcem, već će vozači koji naprave
prekršaj dobijati uplatnice i kazne plaćati u bankama ili pošti u roku od osam
dana. Osim toga, kao i do sada, prolaziće kroz četvorostruki sistem kontrole, i
to od starešine koji će znati sa koliko novca je krenuo na teren, od Službe za
suzbijanje opšteg kriminaliteta, koja postoji u svakoj policijskoj upravi,
zatim od Uprave saobraćajne policije, a kontrolu će vršiti i Unutrašnja
kontrola MUP. Nedavno je jedan naš pripadnik ostao je bez posla jer je primio
mito od 1.000 dinara.
Presretači na ulicama
- Neprilagođena brzina uzrok je više od trećine saobraćajnih nesreća. Kakve su
rezultate dali novi radari i automobili presretači?
Uvođenje laserskih radara dalo je veoma pozitivne rezultate. Njihova prednost
je to što poseduju fotografiju ili video-zapis kao dokaz, a to garantuje dve
stvari - policajac će morati da kazni svakog vozača koji je napravio prekršaj i
samim tim neće biti u mogućnosti da primi mito. Pojava automobila presretača na
putevima uticala je na vozače da poštuju ograničenja, naročito na autoputu.
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Dnevnik
Strana : 2
Autor : LJ. MALEŠEVIĆ
Tema : Slučajevi korupcije i borbe protiv korupcije, Sukob javnog i privatnog
interesa
Najava : NE
Žanr : Izveštaj
Ocena : Neutralna
S MALO NOVCA, MALENA I SNAGA
AGENCIJU ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE SAPLIĆU I PRE NO ŠTO JE POČELA RAD
Mada se vlast već mesecima kune u to da je odlučna da se uhvati u koštac s
korupcijom koja razara celo društvo, sada kada su izabrani svi čelnici i
članovi Agencije za borbu protiv korupcije, finansijski nije spremna i da to
podrži. Naime, Vlada Srbije planira da za Agenciju za borbu protiv korupcije
naredne godine, kada od prvog dana počne rad ovo antikorupcijsko telo, izdvoji
samo devet miliona dinara, što je gotovo 18 puta manje nego što je potrebno da
bi se radilo punom parom. Novoizabrana direktorka Agencije Zorana Marković
digla je glas protiv takve namere, ističući da je to premalo novca za borbu
protiv korupcije i dodajuć i da će Vlada, koja se deklarativno odlučno zalaže
za tu borbu – tu odlučnost morati da dokaže u budžetu za narednu godinu. Osim
toga, ukazala je Zorana Marković, u projekciji budžeta za narednu godinu
predviđeno je 29,5 miliona dinara za finansiranje Republičkog odbora za
rešavanje o sukobu interesa, iako od 1. januara 2010. godine njegov rad
prestaje a njegove nadležnosti preuzima Agencija.
Sva je prilika da se i pre zvanič nog starta Agencije za borbu protiv korupcije
ostvaruju prognoze Verice Barać, predsednice Saveta za borbu protiv korupcije,
koja je ustvrdila da se osniva novo antikorupcijsko telo s velikim brojem
zaposlenih a da niko ne garantuje da će za njegov samostalan i nesmetan rad
biti obezbeđene pare, ali i prostorije u kojima će obavljati tako za društvo
bitan i značajan posao. Ona je u izjavi za naš list ustvrdila da je bilo mnogo
logičnije da je vlast dala veće nadležnosti postojećem Republič kom odboru za
rešavanje o sukobu interesa, u kojem je nekoliko stručnih ljudi, nego što
osniva glomazno antikorupcijsko telo koje će zapošljavati više od 100 ljudi, za
koje treba obezbediti ne samo platu već i sredstva za rad.
Dok država osniva nova tela za borbu protiv korupcije, koje ne zna kako će
finansirati, iz državne kase se već sada izdvaja na stotine miliona dinara za
četiri antikorupcijska tela koja su osnovana prethodnih godina i koja, barem
tako je najavljeno, nastavljaju da rade ono što su i do sada. Tako država već
sada za Savet za borbu protiv korupcije, koji je Vladino savetodavno telo,
izdvaja 14 miliona dinara, od čega 13,2 miliona odlazi na zarade. Predsednica
Saveta Verica Barać dobija platu od 70.000 dinara mesečno. Vlada tvrdi da
osnivanje i početak rada Agencije za borbu protiv korupcije neće značiti i
ukidanje Saveta, odnosno da će on nastaviti da postoji, pa samim tim i dalje
biti finansiran iz budžeta Srbije. Da li će mu budžet u narednoj godini biti
smanjen tek će se videti, ali sudeći po praksi iz prethodnih godina, svakako će
biti manji nego ovogodišnji. Naime, Vlada je od 2001. godine, kada je Savet
osnovan, svake godine za njegov rad izdajala sve manje novca.
Republički odbor za sukob interesa ima budžet od 29,5 miliona dinara, od čega
samo na plate njegovih članova odlazi 24,2 miliona. Predsednik ovog
antikorupcijskog tela, koje će prestatiti da radi prvog dana naredne godine,
Slobodan Beljanski prima platu od 71.000 dinara mesečno. Državna revizorska
institucija ima određen budžet od 98,7 miliona dinara, od čega bi za plate
trebalo izdvojiti 32,7 miliona, s tim da predsednik Radoslav Sretenović mesečno
prima 89.000 dinara na ime plate. Međutim, Državna revizorska institucija, koju
jedino naša država nema, pa se samim tim već godinama ne kontroliše trošenje
para iz državne kase, već mesecima zbog nedostatka novca kuburi s prostorom i
kadrovima. To odlaže “češljanje” finansijskih izveštaja ne samo javnih
preduzeća i lokalnih samouprava već i stranaka na neodređ eno vreme jer niko od
nadležnih nije spreman da kaže kada će ono što je posao ove antikorupcijske
institucije moći da se sprovede u delo.
Novoizabrana direktorka Agencije za borbu protiv korupcije Zorana Marković
dobro zna kako u Srbiji prolaze antikorupcijska tela i koliko su se njihovi
izveštaji i rezultati poštovali i očigledno nije spremna da dočeka početak rada
a da pre toga ne obezbedi sve uslove koje joj garantuju uspeš an start. Jer,
Agencija pet meseci pre zvaničnog starta nema prostorije za rad već je
privremeno smeštena u Republički odbor za rešavanje o sukobu interesa, čiju
“infrastrukturu” koristi u pripremama terena. Ne samo to, ona nema čak ni
garancije da će 1. januara 2010. sve biti obezbeđeno isto kao što, pokazalo se,
nema sigurnosti da će novaca za rad Agencije za borbu protiv korupcije biti. To
što se i pre rada zna da će ona kao čelnik Agencije imati platu od 88.000
dinara, samo po sebi – pokazalo se to iz prakse postojećih antikorupcijskih
tela – ne znači da će uspešne borbe i sigurne rabote na odstranjivanju bolesnog
tkiva društva biti. Ako je došla da radi posao, a obećala je to preuzimajući
ulogu srpskog Eliot Nesa, onda ništa ne sme prepuštati slučaju već za svako
nečinjenje i ćutanje vlasti vikati na sav glas. Jer, izostanu li konkretni
rezultati Agencije za borbu protiv korupcije, bez ozbira na to iz kojih i
kakvih razloga, ona će biti prozivana i optuživana.
Antrfile : Obezbeđen privremeni smeštaj
Agencija za borbu protiv korupcije utvrdila je predlog pravilnika o
sistematizaciji koji predviđa 60 radnih mesta u stručnoj službi i prosledili ga
Odboru za pravosuđe Skupštine Srbije na usvajanje. Do 15. novembra ove godine
Agencija će od Ministarstva pravde dobiti na korišćenje još 10 kancelarija u
Palati pravde ali i nastaviti da koristi prostorije Republič kog odbora za
rešavanje o sukobu interesa kao privremeni smeštaj. Tokom naredne godine
Agencija će dobiti trajno sedište obećano je Zorani Marković, direktorki ovog
antikorupcijskog tela.
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Dnevnik
Strana : 3
Autor : P. KLAIĆ
Tema : Pristup informacijama o finansiranju političkih partija
Najava : NE
Žanr : Rubrika – tema
Ocena : Neutralna
DOBIJEŠ FOTELJU, DAŠ PARTIJSKI POREZ
KAKO ČLANOVI FINANSIRAJU STRANKE
Finansiranje stranaka u Srbiji jedna je od najbolje čuvanih tajni svake od
njih, ponaosob. U dosadaš noj praksi partije su uglavnom odbijale javnosti uvid
u svoje račune, ili su pred medije iznosile račune u koje niko ne veruje ako
malo bolje razmisli o količini i ceni partijskih aktivnosti. Najveć a
nepoznanica u finansiranju partija bili su (i ostaće još zadugo) prilozi koje
dobijaju od velikih preduzeća, privatnika i tajkuna. Taj novac je onaj koji,
uglavnom, opredeljuje stvari kojima će se (ili neće) stranka baviti kad dođe na
vlast. To, međutim, nije jedini način finansiranja stranaka, a svakako nije i
jedini netransparentan. Informacija o tome da, trenutno najjača partija u
državi – Demokratska stranka – primorava svoje članove koje izabere na javne
funkcije na to da stranci svakog meseca daju po pet odsto plate, pokazuje da
politika u Srbiji najmanje ima veze s idealima, ali i otvara pitanje etičnosti
takve pojave. Demokrate izabrane na neku funkciju, dakle, finansiraju stranku
tako što potpišu pristanak da im se s plate skida po pet odsto ukupnog iznosa.
Ostali članovi, oni koji nisu imali sreće da ih stranka delegira ne neku od
funkcija, moraju da plaćaju članarinu, a mogu i da doniraju novac. Nemanja
Nenadić iz ”Transparentnosti Srbija” kaže da ta praksa nije ni nova, jer je
praktikuju i neke druge stranke, a nije ni protivzakonita.
– To jeste u skladu sa zakonom, ali otvara neke dileme. “Partijski porez”, kako
možemo nazvati ovu pojavu, je problematična stvar. Ako imate nekoga ko je
spreman da se odrekne dela plate, a dobija funkciju koju mu nalazi stranka,
postavlja se pitanje da li je ta plata možda prevelika – kaže Nenadić.
– Ova pojava je problematična i zato što partije koje čine vlast i mogu da
postvaljaju funkcionere, i inače već dobijaju novac iz budžeta. Zato ovakav
način finansiranja matične partije dođe kao dodatno finansiranje iz budžeta.
Nenadić kaže da članarina jeste jedan od zakonom predviđenih načina
finansiranja stranke i određuje se u njihovim internim aktima. Ne postoji,
objašnjava on, zakonska obaveza da članarina bude iste visine za svakog člana,
pa one najčešće zavise od visine primanja.
– Tu je i ovaj partijski porez, koji postoji i u drugim zemljama. Nije to nova
praksa, jer je mnoge stranke primenjuju već godinama. Svojevremeno sam video
jedan interni akt DS-a u kojem je je tačno bilo navedeno koji funkcioneri
koliko moraju da izdvoje od plata na ime članarine. Administrativnu zabranu
stranke koriste i kada su u pitanju njihovi članovi koje imenuju u upravne
odbore. Takozvani partijski porez moraju da plaćaju i direktori i druga
imenovana lica. Stranke ove prihode navode kao privatne donacije članova, ali
je upitno koliko se sve to može nazvati dobrovoljnim. Nemanja Nenadić kaže da
partijama na raspolaganju stoji, kao pravna mogućnost kada ubiru partijski
porez, da to bude definisano kao članarina ili kao prilog.
– Visina članarine nije ogranič ena zakonom, ali visina priloga jeste, čak i
ako su u pitanju članovi partije. Trenutno može biti u visini od deset
prosečnih zarada u Srbiji. Zato je tu članarina koja je neograničena zakonom –
objašnjava Nenadić. – Inače, administrativnu zabranu za članove je uvela još
Komunistička prtija Jugoslavije. Tada je to pravilo važilo za sve članove. Sada
je to obaveza izabranih funkcionera. Novac pojedinim strankama stiže i od ljudi
koje su, po dolasku na vlast, zaposlile u javnim preduzećima ili gradskim,
pokrajinskim ili republičkoj administraciji. Najtransparentniji način na koji
stranke dolaze do novca, a po udelu svakako najmanji, jesu redovne godišnje
članarine, koje su različ ite od stranke do stranke. Trenutno, jedna godina
članstva u srpskim strankama košta od 50 do 12.000 dinara. Važno je napomenuti
da se, neplaćanjem članarine, može ostati van partije ili izgubiti pravo učešća
u izboru za javne funkcije.
Uz to, još jedan od načina finansiranja stranaka, ujedno i najtež e dokziv, su
donacije iz preduzeć a u kolapsu. Mehanizam funkcioniš e tako da stranke na
vlasti iz budžeta izdvajaju dotaciju propalom preduzeću na čijem čelu je obično
njihov član. Novac najčešće služi za ”gašenje požara” – zaostale plate i
socijalna davanja. Preduzeće primi novac, ali izvestan procenat uplaćuje
stranci koja je i inicirala pomoć. Finansiranje stranaka će, verovatno, uvek
ostati delimična tajna. Stranke su te koje čine vlast, one donose zakone i
postavljaju ljude koji bi trebalo da ih kontrolišu. Ne treba biti stručnjak pa
shvatiti da potpune kontrole nikad neće biti.
Antrfile : Donatori i žene i deca
Poslednji izveštaji koje su pojedine stranke prezentovale javnosti pokazli su
kako ih najviši funkcioneri potpomažu. Tako su među članovima DS-a najveći
donatori: Vuk Jeremić s 200.000 dinara, Slobodan Milosavljević s 253.000,
Dragan Šutanovac, koji je donirao oko 300.000, Božidar Đelić s 252.000, Dragan
Đilas s 227.000, Ružica Đinđić 100.000... U SNS-u su tada obznanili da je lider
stranke Tomislav Nikolić dao 327.900 dinara, a više od 300.000 dali su stranci
njegovi sinovi Radomir i Branislav, kao i supruga Dragica. Član predsedništva
SNS-a Nebojša Stefanović dao je 350.000, koliko i zamenik predsednika stranke
Aleksandar Vučić. Demokratska stranka Srbije je od članova najčešće dobijala
oko 60.000 dinara, koliko je donirao i Vojislav Koštunica. Kod socijalista
donacije nisu prelazile 200.000 dinara, mada nisu rekli od kojih članova dolaze.
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Dnevnik
Strana : 3
Autor : P. KLAIĆ
Tema : Aktivnosti i komentari, Nemanja Nenadić, Pristup informacijama o
finansiranju političkih partija, Transparentnost Srbija
Najava : NE
Žanr : Rubrika – tema
Ocena : Neutralna
DOBIJEŠ FOTELJU, DAŠ PARTIJSKI POREZ
KAKO ČLANOVI FINANSIRAJU STRANKE
Finansiranje stranaka u Srbiji jedna je od najbolje čuvanih tajni svake od
njih, ponaosob. U dosadaš noj praksi partije su uglavnom odbijale javnosti uvid
u svoje račune, ili su pred medije iznosile račune u koje niko ne veruje ako
malo bolje razmisli o količini i ceni partijskih aktivnosti. Najveć a
nepoznanica u finansiranju partija bili su (i ostaće još zadugo) prilozi koje
dobijaju od velikih preduzeća, privatnika i tajkuna. Taj novac je onaj koji,
uglavnom, opredeljuje stvari kojima će se (ili neće) stranka baviti kad dođe na
vlast. To, međutim, nije jedini način finansiranja stranaka, a svakako nije i
jedini netransparentan. Informacija o tome da, trenutno najjača partija u
državi – Demokratska stranka – primorava svoje članove koje izabere na javne
funkcije na to da stranci svakog meseca daju po pet odsto plate, pokazuje da
politika u Srbiji najmanje ima veze s idealima, ali i otvara pitanje etičnosti
takve pojave. Demokrate izabrane na neku funkciju, dakle, finansiraju stranku
tako što potpišu pristanak da im se s plate skida po pet odsto ukupnog iznosa.
Ostali članovi, oni koji nisu imali sreće da ih stranka delegira ne neku od
funkcija, moraju da plaćaju članarinu, a mogu i da doniraju novac. Nemanja
Nenadić iz ”Transparentnosti Srbija” kaže da ta praksa nije ni nova, jer je
praktikuju i neke druge stranke, a nije ni protivzakonita.
– To jeste u skladu sa zakonom, ali otvara neke dileme. “Partijski porez”, kako
možemo nazvati ovu pojavu, je problematična stvar. Ako imate nekoga ko je
spreman da se odrekne dela plate, a dobija funkciju koju mu nalazi stranka,
postavlja se pitanje da li je ta plata možda prevelika – kaže Nenadić.
– Ova pojava je problematična i zato što partije koje čine vlast i mogu da
postvaljaju funkcionere, i inače već dobijaju novac iz budžeta. Zato ovakav
način finansiranja matične partije dođe kao dodatno finansiranje iz budžeta.
Nenadić kaže da članarina jeste jedan od zakonom predviđenih načina
finansiranja stranke i određuje se u njihovim internim aktima. Ne postoji,
objašnjava on, zakonska obaveza da članarina bude iste visine za svakog člana,
pa one najčešće zavise od visine primanja.
– Tu je i ovaj partijski porez, koji postoji i u drugim zemljama. Nije to nova
praksa, jer je mnoge stranke primenjuju već godinama. Svojevremeno sam video
jedan interni akt DS-a u kojem je je tačno bilo navedeno koji funkcioneri
koliko moraju da izdvoje od plata na ime članarine. Administrativnu zabranu
stranke koriste i kada su u pitanju njihovi članovi koje imenuju u upravne
odbore. Takozvani partijski porez moraju da plaćaju i direktori i druga
imenovana lica. Stranke ove prihode navode kao privatne donacije članova, ali
je upitno koliko se sve to može nazvati dobrovoljnim. Nemanja Nenadić kaže da
partijama na raspolaganju stoji, kao pravna mogućnost kada ubiru partijski
porez, da to bude definisano kao članarina ili kao prilog.
– Visina članarine nije ogranič ena zakonom, ali visina priloga jeste, čak i
ako su u pitanju članovi partije. Trenutno može biti u visini od deset
prosečnih zarada u Srbiji. Zato je tu članarina koja je neograničena zakonom –
objašnjava Nenadić. – Inače, administrativnu zabranu za članove je uvela još
Komunistička prtija Jugoslavije. Tada je to pravilo važilo za sve članove. Sada
je to obaveza izabranih funkcionera. Novac pojedinim strankama stiže i od ljudi
koje su, po dolasku na vlast, zaposlile u javnim preduzećima ili gradskim,
pokrajinskim ili republičkoj administraciji. Najtransparentniji način na koji
stranke dolaze do novca, a po udelu svakako najmanji, jesu redovne godišnje
članarine, koje su različ ite od stranke do stranke. Trenutno, jedna godina
članstva u srpskim strankama košta od 50 do 12.000 dinara. Važno je napomenuti
da se, neplaćanjem članarine, može ostati van partije ili izgubiti pravo učešća
u izboru za javne funkcije.
Uz to, još jedan od načina finansiranja stranaka, ujedno i najtež e dokziv, su
donacije iz preduzeć a u kolapsu. Mehanizam funkcioniš e tako da stranke na
vlasti iz budžeta izdvajaju dotaciju propalom preduzeću na čijem čelu je obično
njihov član. Novac najčešće služi za ”gašenje požara” – zaostale plate i
socijalna davanja. Preduzeće primi novac, ali izvestan procenat uplaćuje
stranci koja je i inicirala pomoć. Finansiranje stranaka će, verovatno, uvek
ostati delimična tajna. Stranke su te koje čine vlast, one donose zakone i
postavljaju ljude koji bi trebalo da ih kontrolišu. Ne treba biti stručnjak pa
shvatiti da potpune kontrole nikad neće biti.
Antrfile : Donatori i žene i deca
Poslednji izveštaji koje su pojedine stranke prezentovale javnosti pokazli su
kako ih najviši funkcioneri potpomažu. Tako su među članovima DS-a najveći
donatori: Vuk Jeremić s 200.000 dinara, Slobodan Milosavljević s 253.000,
Dragan Šutanovac, koji je donirao oko 300.000, Božidar Đelić s 252.000, Dragan
Đilas s 227.000, Ružica Đinđić 100.000... U SNS-u su tada obznanili da je lider
stranke Tomislav Nikolić dao 327.900 dinara, a više od 300.000 dali su stranci
njegovi sinovi Radomir i Branislav, kao i supruga Dragica. Član predsedništva
SNS-a Nebojša Stefanović dao je 350.000, koliko i zamenik predsednika stranke
Aleksandar Vučić. Demokratska stranka Srbije je od članova najčešće dobijala
oko 60.000 dinara, koliko je donirao i Vojislav Koštunica. Kod socijalista
donacije nisu prelazile 200.000 dinara, mada nisu rekli od kojih članova dolaze.
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Dnevnik
Strana : 3
Autor : NN
Tema : Dostupnost informacija
Najava : NE
Žanr : Izjava
Ocena : Neutralna
ŠABIĆ: PROBLEMI ZBOG TAJNI
Poverenik za informacije Rodoljub Šabić ocenio je da će Predlog zakona o
tajnosti podataka koji je Vlada uputila Skupštini doneti nove probleme u ovoj
oblasti. Reč je o zakonu koji ni pravno-tehnički ni koncepcijski nije na nivou
koji je nama potreban i bojim se da bi, ukoliko bude usvojen, umesto razrešenja
niza problema koje u toj oblasti imamo, mogao doneti nove probleme”, rekao je
Šabić. “To je ozbiljan zakon, fundamentalan, ne samo sa stanovišta zaštite
podataka koje svakako treba čuvati na normalan, organizovan način i u skladu sa
standardima, nego i zbog ostvarivanja ljudskih prava zajamčenih ustavom i
zakonima”, rekao je Šabić i naveo da se nada da predloženo zakonsko rešenje
neće biti usvojeno.
Antrfile :
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Večernje Novosti
Strana : 3
Autor : NN
Tema : Dostupnost informacija
Najava : NE
Žanr : Izjava
Ocena : Neutralna
PROBLEM UMESTO REŠENJA
zakon o tajnosti podataka
Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ocenio je da će
Predlog zakona o tajnosti podataka, koji je Vlada Srbije uputila u skupštinsku
proceduru, umesto rešenja doneti dodatne probleme u ovoj oblasti.
- Reč je o zakonu koji ni pravnotehnički ni koncepcijski nije na nivou koji je
nama potreban i bojim se da bi, ukoliko bude usvojen, umesto razrešenja niza
problema koje u toj oblasti imamo, mogao doneti nove probleme - rekao je Šabić
agenciji Beta.
Šabić je naveo da neka rešenja koja zakon sadrži "ne zaslužuju prelaznu ocenu",
ali nije želeo da precizira koje su to odredbe, ističući da rasprava o tome tek
predstoji.
Prema zakonskom predlogu, postojaće četiri nivoa tajnosti podataka: "državna
tajna", "strogo poverljivo", "poverljivo" i "interno". Bliže kriterijume za
određivanje stepena tajnosti određuje Vlada.
Antrfile :
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Pravda
Strana : 4
Autor : NN
Tema : Dostupnost informacija
Najava : NE
Žanr : Izjava
Ocena : Neutralna
ŠABIĆ: TAJNOST STVARA PROBLEME
Poverenik za informacije od javnog značaja, Rodoljub Šabić, ocenjuje da će
Predlog zakona o tajnosti podataka, koji je Vlada Srbije uputila u skupštinsku
proceduru, umesto rešenja doneti dodatne probleme u ovoj oblasti.
- Reč je o zakonu koji ni pravnotehnički, ni koncepcijski, nije na nivou koji
je nama potreban i bojim se da bi, ukoliko bude usvojen, umesto razrešenja niza
problema koje u toj oblasti imamo, mogao doneti nove probleme - rekao je Šabić.
Antrfile :
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Danas
Strana : 5
Autor : PRENETO
Tema : Dostupnost informacija
Agencija : BETA
Najava : NE
Žanr : Izjava
Ocena : Neutralna
ŠABIĆ: PREDLOG ZAKONA O TAJNOSTI DONEĆE PROBLEME
Beograd - Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ocenio je
da će Predlog zakona o tajnosti podataka koji je Vlada Srbije uputila u
skupštinsku proceduru umesto rešenja doneti dodatne probleme u ovoj oblasti.
„Reč je o zakonu koji ni pravno-tehnički ni koncepcijski nije na nivou koji je
nama potreban i bojim se da bi, ukoliko bude usvojen, umesto razrešenja niza
problema koje u toj oblasti imamo, mogao doneti nove probleme“, rekao je Šabić.
Beta
Antrfile :
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Borba
Strana : 4
Autor : NN
Tema : Dostupnost informacija
Najava : NE
Žanr : Izveštaj
Ocena : Neutralna
AKO NIKO U DRŽAVI, OSIM ONIH KOJI SE BAVE BEZBEDNOSĆU, NEMA UVID U TAJNE
PODATKE ONDA U TOJ DRŽAVI NEMA DEMOKRATIJE
Polemike oko tajnosti podataka i njihovoj vezi s potencijalnim malverazacijama,
ekonomskim i drugim, ovih dana se vode povodom tajnog vladinog ugovora o
angažovanju jedne američke lobi agencije, a ne tako davno vodile su se i
povodom afere „milion dolara za Miladina Kovačevića".
Tada je, povodom zahteva da „Borba" otkrije kako je dobila poverljive
informacije u slučaju Kovačević, pokrenuta šira inicijativa o potrebi donošenja
zakona o klasifikaciji informacija.
Predlog zakona koji se bavi tom problematikom, međutim, ukoliko bude usvojen u
Skupštini, neće rešiti dilemu o tome da li se oznaka tajnosti na neki dokument
stavlja proizvoljno ili ne.
Rodoljub Šabić je svojevremeno izjavio da u celom demokratskom svetu nezavisni
organi, koji se bave zaštitom ljudskih prava, imaju uvid u podatke koji se
kriju od javnosti, dok je zaštitnik građana Saša Janković ocenio da „ako niko u
državi sem onih koji se bave bezbednošću nema uvid u tajne podatke onda u toj
državi nema demokratije". On je tada, takođe, dodao da ne bi trebalo dozvoliti
da se iza oznake tajnosti krije nečiji nezakoniti rad, nego da bi ona trebalo
da služi samo za zaštitu državnih interesa.
Država bi morala da prestane da iza oznake tajnosti krije ono što smatra da se
građanima neće svideti.
„Ključno je pitanje da li i jedan nezavisni državni organ u Srbiji može da
proveri sadržinu onog što izvršna vlast proglasi za tajnu, a čime se
potencijalno krše prava građana", ocenio je Janković.
Antrfile :
============================
Datum : 3.8.2009
Novina : Borba
Strana : 4
Autor : VESNA TAŠIĆ
Tema : Dostupnost informacija
Najava : NE
Žanr : Rubrika – tema
Ocena : Neutralna
VLADIN PREDLOG ZAKONA O TAJNI - KATASTROFALAN
Ostaje sumnja da se iza oznake državne tajne krije nezakonit rad
Predlog zakona o tajnosti podataka koji je Vlada Srbije uputila u skupštinsku
proceduru umesto rešenja doneće dodatne probleme u ovoj oblasti, ocenio je juče
Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja.
"Reč je o zakonu koji ni pravno-tehnički ni koncepcijski nije na nivou koji je
nama potreban i bojim se da bi, ukoliko bude usvojen, umesto razrešenja niza
problema koje u toj oblasti imamo, mogao doneti nove probleme", rekao je Šabić.
On je naveo da neka rešenja koja zakon sadrži "ne zaslužuju prelaznu ocenu" i
izrazio nadu da predloženo zakonsko rešenje neće biti usvojeno. "To je ozbiljan
zakon, fundamentalan, ne samo sa stanovišta zaštite podataka koje svakako treba
čuvati na normalan, organizovan način i u skladu sa standardima, nego i zbog
ostvarivanja ljudskih prava zajamčenih ustavom i zakonima", rekao je Šabić.
U izradi nacrta zakona koji je vlada usvojila nije učestvovao ni poverenik za
informacije Šabić, ali ni najveći zagovornici regulisanja tajnosti podataka,
poput Koalicije za slobodu pristupa informacijama koja je pre dve godine
izradila predlog zakona o klasifikaciji informacija s ciljem da se na jednom
mestu uredi problematika koja se do sada u našem zakonodavstvu tretirala u 400
članova raznih zakona.
Predstavnici Jukoma i Beogradskog centra za ljudska prava povukli su se iz
Radne grupe koja je sačinila zakonski predlog u znak protesta što standardi
koje ovakav zakon donosi nisu prihvatljivi za organizacije koje se bave
zaštitom ljudskih prava. Te organizacije su, inače, članice Koalicije.
Kao najvažniju razliku između dva predloga Milan Antonijević, izvršni direktor
Komiteta pravnika za ljudska prava, naveo je da je Koalicija predvidela
demokratsku kontrolu službi bezbednosti u ovoj oblasti.
Kao najsporniji deo vladinog predloga zakona, on je istakao član 40. kojim se
službama bezbednosti omogućava arbitrarno ograničavanje prava javnosti na uvid
u podatke sa oznakom "državna tajna" i "strogo poverljivo". U tom se članu
decidirano navodi da se pristup podacima može ograničiti i zaštitniku građana i
povereniku za pristup informacijama od javnog značaja.
Pristup podacima koji nose te dve oznake praktično može biti onemogućen
povereniku i zaštitniku građana, jedinim nezavisnim institucijama preko kojih
javnost može da ima uvid u pojedine dokumente koji su u posedu bezbednosnih
službi.
Time se, praktično, bezbednosnim službama omogućava arbitrarno ograničavanje
prava javnosti na uvid u dokumenta sa oznakom tajnosti, ocenio je Antonijević.
"To ne može da se okarakteriše kao otvaranje mehanizma, aparata koji je u
prošlosti bio prilično neosvetljen, već kao i dalje jedan prilično zatvoren
sistem koji samog sebe štiti i ne dozvoljava upliv nezavisnih institucija",
rekao je Antonijević.
Formulacijama koje bezbednosnim službama omogućavaju da uskrate pristup
informacijama obesmišljava se i Zakon o slobodnom pristupu informacajama od
javnog značaja, naveo je on i podsetio da je slična odredba prošle godine
izazvala veliku raspravu prilikom donošenja Zakona o zaštiti podataka o
ličnosti.
Antrfile : Četiri nivoa tajnosti podataka
Predlogom zakona koji je vlada uputila Skupštini predviđena su četiri nivoa
tajnosti podataka: "državna tajna", "strogo poverljivo", "poveljivo" i
"interno". Za određivanje tajnosti ovlašćeni su predsednici Skupštine,
Republike i Vlade i rukovodilac organa javne vlasti. To pravo može imati i
izabrani, postavljeni ili imenovani funkcioner organa javne vlasti, kao i lice
zaposleno u organu javne vlasti koje je za to pismeno ovlastio rukovodilac
organa. Bliže kriterijume za određivanje "državne tajne" i "strogo poverljivo"
određuje Vlada, uz prethodno pribavljeno mišljenje Saveta za nacionalnu
bezbednost. Kriterijume za "poverljivo" i "interno" takođe određuje Vlada, na
predlog nadležnog ministra, odnosno rukovodioca organa javne vlasti.
============================
|