Da li je SNS u kampanji imala baze podataka o građanima

Datum kreiranja: subota, 17 novembar 2018

pescanik sns teelfonU kampanji pred lokalne izbore 2018. godine mnogi građani žalili su se, putem društvenih mreža, da su na mobilne telefone dobijale pozive iz štaba " liste Aleksandar Vučić". Jedan takav slučaj, poziv novinarki Istinomera Milki Domanović, snimljen je i objavljen. Saradnik TS Zlatko Minić takođe je dobio poziv, posle čega je pokušao da utvrdi ko ga je zaista zvao, sa kog broja, da li je SNS imala bazu sa ličnim podacima građana i od koga je dobila podatke.

Svi pozivi su bili tipski, "pozivari", su sa manje ili više umešnosti predstavljali podatke koje su im pripremljeni, uglavnom nespremni za improvizaciju, ali spremni da slažu. Tako se moglo čuti da Siniša Mali i Goran Vesić nisu kandidati za odbornike, ali da Aleksandar Vučić jeste, mada neće biti gradonačelnik, da je renovirana Slavija, "napravljen Beograd na vodi", da je SNS "dala dosta novca lokalnim samoupravama", da su "otvorili fabrike, 20.000 radnih mesta".

Ako bi se onaj ko je pozvan i identifikovan po imenu, zainteresovao otkud to da "lista ALeksandra Vučića" zna njegovo ime, broj mobilnog telefona i opštinu u kojoj živi , odgovor je takođe bio tipski - "imam to u kompjuteru".

Kada sam saznao da izborni štab "u kompjuteru" ima mene, koleginicu Domanović i kao i brojeve svih onih koji su delili slična iskustva na Fejsbuku i Tviteru, zaključio sam da to podseća na sakupljanje i odbradu podataka o ličnosti bez zakonskog osnova i bez pristanka obrađenih ličnosti. Stoga sam se obratio Povereniku za informacije od javog značaja i zaštitu podataka o ličnosti i podneo prijavu. Ideja je bila da podstaknem Poverenika da izvrši nadzor nad sprovođenjem zakona i utvrdi da li je SNS mimo zakona uspostavila bazu podataka i da li je podatke pribavila od MTS-a, čiji sam pretplatnik. Dobio sam "načelni odgovor" koji ne prejudicira eventualnu odluku u postupku nadzora. Upućen sam, međutim, na proceduru propisanu zakonom. Iako mi to nije bila prvobitna namera, krenuo sam pravcem na koji me je Poverenik usmerio.

Zakon kaže: ako sumnjam da neko obrađuje podatke o meni, mogu da zatražim da mi saopšti kakave to podatke ima. Prvi dopis otišao je stoga poštom u centralu SNS-a. Objasnio sam ko me i kad zvao, u čije ime, izneo sumnju da imaju bazu podataka u kojoj smo moj mobilni i ja. Zatražio sam izjašnjenje da li SNS, njen izborni štab ili izborna koalicija obrađuju podatke o meni, koje podatke, otkud im, i sve što tada važeći zakon propisuje, što znači da sam tražio i da mi omoguće uvid u podatke i izdaju kopiju.

S obzirom na to da je osoba, koja je zvala tvrdila da u kompjuteru ima broj mog mobilnog telefona, a z akoji sam potpisao ugovor sa operaterom koji je u većinskom državnom vlasništvu, poželeo sam da proverim da li je izborni štab SNS podatke dobio od Telekoma odnosno od MTS-a.

Stoga sam poslao Telekomu dva zahteva. U prvom sam ih pitao da da li su SNS-u dostavili podatke o svojim korisnicima, među kojima sam i ja. U drugom sam tražio da mi otkriju skriveni broj sa kojeg sam primio poziv. Za slučaj da ne mogu da mi kažu ko me to zapravo zvao, zaželelo sam pojašnjenje koji ih propis sprečava da mi to saopšte i da li bi u tom slučaju oni u moje ime vodili postupak pred Poverenikom protiv meni nepoznatog pretplatnika.

Ubrzo je stigao odgovor iz MTS-ove Direkcije za privatne korisnike, datiran 20. aprila. U suštini naveli su da moj broj nije javno dostupan, da informacije o vlasništvu, lokaciji, pretplatničkom broju i listing poziva nisu dostupni trećim licima i da Telekom garantuje tajnost ličnih podataka.

A što se tiče zahteva da mi otkriju ko je vlasnik broja sa kojeg sam dobio poziv, odgovorili su da to ne nude "kao komercijalnu uslugu", već je "ista omogućena samo ako se utvrdi postojanje uznemiravanja, odnosno zlonamernih poziva i poruka". A korisnici imaju mogućnost da podnesu prijavu uznemrivanja.

U međuvremenu, pošto SNS nije odgovorila na zahtev, napisao sam žalbu Povereniku. U julu je Poverenik doneo rešenje kojim se SNS nalaže da odluči po mom prvobitnom zahtevu.

Iz obrazloženja se vidi da je SNS sa Poverenikom komunicirala preko punomoćnika, advokata Dragana Ivanovića, koji je u njihovo ime odgovrio na žalbu. U odgovoru je advokat naveo da SNS ne poseduje bazu podataka sa ličnim podacima građana, pa tako ni sa mojim podacima, da ja pritom nisam pružio nijedan dokaz da me je "određeni član" SNS zvao sa neidentifikovanog broja. A pošto nisam pružio dokaz, zaključio je advokat, "paušalno" sam u žalbi Povereniku izneo neistinu. Stoga je žalbu trebalo odbaciti, naveo je advokat.

Pošto je advokat ustvrdio da SNS nema nikakvu bazu, zaključio je da onda ona nije rukovalac podataka, pa nema obavezu da odgovori na zahtev. Pri tome, kako je i MTS saopštio da moji podaci nisu ustupljeni, niti javno dostupni, SNS "ni na koji način nije mogla" da mi uputi poziv jer joj lični podaci o meni i mom broju telefona ne mogu biti poznati.

Konačno, advokat je predložio i da budem kažnjen jer sam se žalio: "Neutemeljeni navodi podnosioca žalbe jasno ukazuju da je žalba politički motivisana radi prikazivanja javnosti da se radi o stranci koja krši zakon, iako (stranka, prim. aut.) postupa savesno, striktno se pridržavajući propisa Republike Srbije". Stoga advokat predlaže da se žalba odbaci kao nepotpuna ili odbije kao neosnovana, te da Poverenik "obaveže žalioca da Srpskoj naprednoj stranci nadokadi troškove žalbenog postupka".

Poverenik je, međutim, doneo rešenje da SNS mora da odgovori na zahtev. Mesec dana kasnije iz kancelarije advokata Ivanovića zaista sam dobio dopis u kome me je izvestio da SNS niti poseduje niti obrađuje bilo kakve podatke koji se na mene odnose, pa ne može ni da mi omogući uvid i kopiranje istih.

U tom trenutku bio sam suočen sa sledećim činjenicama ili bar tvrdnjama:

  1. MTS nije ustupio SNS-u moj broj telefona;
  2. Neko me je zvao i predstavio se da zove u ime SNS i da moj broj ima u kompjuteru;
  3. SNS nema podatke o meni ni o drugima, odnosno nema nikakve baze podataka.

To bi moglo da znači:

  1. a) neko se lažno predstavio;
  2. b) SNS ne poseduje bazu podataka SADA, ali ju je posedovao u vreme kada mi je upućen poziv;
  3. c) u ime SNS zvala me je marktinška agencija ili neko drugo (pravno) lice koje je stranka angažovala u vreme predizborne kampanje, a koja poseduje ili je posedovala bazu podataka.

ili čak da

  1. d) SNS laže

ili da joj

  1. e) podatke nije dostavio MTS već neki drugo pravno lice ili državni organ.

Krenuo sam od tačke a). Ako se neko lažno predstavio, ko zna šta je zaista želeo i otkud mu moj broj telefona. Ta pitaja izazvala su uznemirenje, što je osnov da se ponovo obratim MTS-u.

Novi dopis naslovljen "Prijava uznemiravanja" dostavio sam im krajem avgusta. Zatražio sam da utvrde ko je vlasnik broja sa kojeg sam pozivan, jer SNS tvrdi da me oni nisu zvali. Obrazložio sam zbog čega za to postoji pravni osnov (član 116. Zakona o elektronskim komunikacijama),i zbog čega sam ja doživeo uznemiravanje, te sam zaključio da su "ispunjeni uslovi da mi Telekom Srbija dostavi podatke o fizičkom ili pravnom licu na koje je registrovan, odnosno na koje je u trenutku poziva bio registrovan, skriveni broj". Takođe, zatražio am da mi se dostave podaci o pravnom ili fizičkom licu koje je platilo troškove poziva koji mi je upućen.

Iz napomene na obrascu na kojem sam prijavio uznemiravanje saznao sam da će "Telekom Srbija preduzeti sve mere na sprečavanju zlonamernih/uznemiravajućih poziva u skladu sa članom116. Zakona o elektronskim komunikacijama". A taj član, propisuje da je operator, ako utvrdi da je zlonamerni ili uznemiravajući poziv upućen sa broja njegovog pretplatnika, dužan da tom pretplatniku uputi upozorenje, odnosno, u slučaju ponovnog uznemiravanja, preduzme druge odgovarajuće mere radi sprečavanja daljeg uznemiravanja. Ako nije pozivano sa njihovog broja, proslediće tom drugom operatoru prijavu, kako bi ovaj postupio na opisani način.

Pošto četiri nedelje nisam dobio odgovor, mejlom sam Telekom podsetio na zahtev. Već narednog dana dobio sam SMS kojim me obaveštavaju da je neophodno da "uznemiravanje nije starije od mesec dana", da obavezno navedem datum kad je bilo uznemiravanje i vremena kada su primljeni pozivi, da još jednom "izvršim proveru" i ponovo podnesem prijavu. Odgovario sam da nemam nameru da to učinim jer sam sve detaljno obrazložio u dokumentima podnetim uz zahtev, te očekujem da postupe po njemu.

Telekom me već posle par dana izvestio da su "pažljivo razmotrili zahtev, uzeli u obzir sve relevantne činjenice i izvršili sve potrebne provere". I zaključili: "Jedan poziv ne smatra se uznemiravanjem".

U međuvremenu, da otklonim sumnje da neko laže ili vešto izbegava da predstavi stvarno stanje u vezi sa zloupotrebom podataka o ličnosti, ponovo sam se obratio Povereniku, sa predlogom da izvrši nadzor nad primenom zakona, odnosno utvrdi da li je Telekom prekršio zakon, na koga je bio registrovan broj sa koga je poziv (odnosno pozivi i drugim građanima koji su iznosili u javnost istovetna iskustva) bio upućen, i da utvrdi da li je (pravno ili fiziko) lice na koje je broj bio registrovan prekršilo Zakon o zaštiti podataka o ličnosti.

Od Poverenika sam ponovo dobio načelan odgovor koji "ne prejudicira eventualnu odluku u postupku nadzora", ali ne odgovara na predlog da se nadzor izvrši. Uz pojašnjenje odredbi Zakona o elektronskim komunikacijama obavešten sam da su za nadzor nad njegovim sprovođenjem nadležni inspektori elektronskih komunikacija, a da se Poverenik u vezi sa pozivima (i obilascima birača od vrata do vrata) izjašnjavao u saopštenju.

Tu je traganju za odgovorima bio kraj. Možda sam mogao da se obratim inspektorima elektronskih komunikacija ili da istražujem da li je SNS prijavila troškove telefonske linije i cele pozivarske kampanje u izveštaju o finansiranju kampanje podnetom Agenciji za borbu protiv korupcije.

Pitanje je da li bi se odgovori suštinski razlikovali ili bismo se i dalje vrteli u krug, samo sa malo većim prečnikom.

Ostalo je nerazjašnjeno ko je zvao, odakle mu podaci, da li je to deo kampanje i kako se finansira i ko je (ako je) sve prekršio zakone.Sva ova neodgovorena pitanja bila bi dovoljna da se otvorio ozbiljna raspravu koja bi morala da rezultira predlozima kako sprečiti ovakve slučajeva u budućim kampanjama.