Zakon o ispitivanju porekla imovine – nedoumice na osnovu prvog nacrta

Datum kreiranja: utorak, 05 mart 2019

paragraf1Više od šest godina nakon isteka političkih obećanja sa najvišeg nivoa da će biti donet Zakon o ispitivanju porekla imovine, 2,5 godine pošto je to obećanje postalo deo zvaničnog programa Vlade i 18 godina nakon što su u javnosti iznete ideje za donošenje takvog zakona, konačno se pojavio prvi dokument o kojem se može voditi argumentovana rasprava - NACRT ZAKONA O UTVRĐIVANjU POREKLA IMOVINE I POSEBNOM POREZU.

Uz nacrt još uvek nije objavljeno obrazloženje, koje je u ovom slučaju preko potrebno kako bi se mogli razumeti razlozi zbog kojih je predlagač smatrao da je ovu materiju urediti kroz poseban zakon, a ne kroz eventualne dopune drugih propisa. Naime, materija koju uređuje nacrt je u velikoj meri već sada uređena kroz odredbe nekoliko propisa. Pre svega, tu je Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji, u okviru kojeg je još od 2002. godine propisana mogućnost unakrsne provere imovine i prihoda radi utvrđivanja poreskih obveznika. Dalje, postoje posebna pravila o prijavljivanju imovine i utvrđivanju tačnosti i potpunosti tih izveštaja, koja se od 2004. godine odnose na nekoliko hiljada nosilaca javnih funkcija. Od 2010. godine propisano je i krivično delo u slučaju davanja netačnih podataka u tim izveštajima. Najzad, od 2009. godine Srbija ima uspostavljen pravni mehanizam kod kojeg je moguće obrnuti teret dokazivanja i oduzeti imovinu u slučajevima sumnje da osumnjičeni za vršenje ozbiljnih krivičnih dela poseduje imovinu koja nema uporište u zakonitim prihodima. Pored toga, sve vreme u zakonodavstvu postoji mogućnost oduzimanja imovine za koju se zna da je stečena vršenjem određenog krivičnog dela, privrednog prestupa ili prekršaja. Imajući sve to u vidu, nužan korak koji je trebalo da prethodi ne samo donošenju, već i početku pisanja novog zakona, je da se utvrdi u kojim situacijama postojeći zakonski mehanizmi nisu bili dovoljno dobri, odnosno da li je u pitanju slabost zakonskih odredaba ili odsustvo sredstava i volje da se ona primene. Međutim, za sada takvog obrazloženja nema. U nekoliko prilika su se u javnosti mogli čuti jedino argumenti koji seo odnose na nedovoljan broj zaposlenih u Poreskoj upravi koji su radili na sličnim poslovima, nedovoljnu ažurnost baza i povezanost sa drugim institucijama, što ne pruža dovoljno obrazloženja o izmeni ili donošenju pravnih normi.

Obrazloženje je još potrebnije u pogledu mogućih nedoumica pravne prirode. Naime, Nacrt predviđa bitno drugačija pravila o utvrđivanju poreske osnovice, visini poreske stope i zastarelosti u odnosu na ona koja su do sada postojala, pri čemu za postupak utvrđivanja imovine i posebnog poreza odabran datum za koji se ne može utvrditi zašto je odabran. Naime, 1. januar 2007. nije u vezi sa odredbama postojećih poreskih propisa (npr. u ZPPPA je postojao rok za evidentiranje imovine vrednije od 20 miliona dinara sa stanjem od 1.1.2003, niti sa rokovima zastarelosti iz postojećeg zakona (pet godina od isteka godine na koju se odnosi obaveza).

Iako je ovaj zakon godinama izričito najavljivan kao antikorupcijski, treba istaći da on ne sadrži norme koje bi se posebno odnosile na osobe za koje bi se najpre moglo pomisliti da su mogle biti uključene u korupciju – javne funkcionere i druga lica angažovana na poslovima u javnom sektoru. Naime, odredbe se u jednakoj meri mogu primeniti na bilo kojeg građanina Srbije. S druge strane, sudeći po prvom nacrtu revidiranog Akcionog plana za Poglavlje 23 EU integracija, u Srbiji u skorije vreme neće biti uvedeno krivično delo „nezakonitog bogaćenja“, na osnovu člana 20. Konvencije UN Protiv korupcije, koje bi se odnosilo na javne funkcionere i službenike koji poseduju imovinu neobjašnjivog porekla, a što je bilo planirano u strateškim aktima iz 2013.

TS će komentare odredaba ovog nacrta dati nakon detaljne analize.