Vlasnici društvene mreže “Tviter” ne dozvoljavaju političko oglašavanje, što bi mogao da bude jedan od razloga za gašenje preko osam hiljada profila sa kojih je davana podrška vladajućoj političkoj stranci u Srbiji, SNS i njenom predsedniku, o čemu on navodno “ne zna ništa”.
Ovaj slučaj može imati značaja i sa stanovišta primene domaćih zakona. Tako, ako su “operativci” na lažnim tviter nalozima bili plaćeni od strane političke stranke, onda je taj trošak morao da bude upisan negde u okviru finansijskih izveštaja (ne postoji posebna rubrika za ovu vrstu troška). Vidljivost podataka će biti slabija ukoliko su tvitovali zaposleni u stranci, jer će se za njih u finansijskim izveštajima videti samo ukupno isplaćena zarada. Kako god bilo, objavljivanje podataka ove vrste moralo bi da pobudi interesovanje kontrolnog organa – Agencije za borbu protiv korupcije da proba da pribavi dodatne informacije, kako od Tvitera, tako i od SNS – u koje doba su ove aktivnosti vršene (kako bi se videlo na koju se izbornu kampanju odnose), da li su vlasnici brisanih naloga bili zaposleni u stranci ili druga lica i drugo. Hipotetički je moguće i da politička tvit promocija nije bila plaćena, ali bi i u tom slučaju trebalo proveriti da li su poštovana pravila o beleženju besplatnih usluga kao priloga u finansijskim izveštajima.
U slučaju da operativci na tviteru nisu bili stranački, već uposlenici javnog sektora, ili da su za obavljanje njihove delatnosti korišćene prostorije ili oprema u vlasništvu države, javnih preduzeća i opština, onda bi bilo razloga za angažovanje Državne revizorske institucije, budžetskih inspekcija i drugih organa. Međutim, malo je verovatno da bi takve provere uopšte bile moguće izuzev ako neko od učesnika ne bi ukazao na konkretne oblike zloupotrebe javnih resursa.