Joomla 3.2 Template by Justhost Complaints

Finansiranje naučnih projekata i sukob interesa

Datum kreiranja: ponedeljak, 31 avgust 2020

voice projektiPokrajinski sekretarijat za visoko obrazovanje raspisao je konkurs za finansiranje naučnih projekata. Među projektima koji su dobili novac (oko 600.000 din) su i projekti čiji su rukovodioci jedan član Pokrajinske vlade (ujedno i predavač na fakultetu), supruga predsednika Pokrajinske vlade i dalji rođak pokrajinskog sekretara koji je raspisao konkurs, prenosi portal Voice.

 Pokrajinski sekretar navodi da je "sve čisto", da su projekte ocenjivale stručne komisije (profesori i predavači na novosadskom Univerzitetu) a da je on samo prihvatio njihove predloge koje projekte treba odobriti. U Etičkom odboru Univerziteta smatraju da nije problem da svaki profesor, pa i onaj s određenim vezama s vlašću učestvuje na javnim konkursima, te da je na onome ko raspisuje konkurs da obezbedi mehanizme koji će sprečiti pristrasnost i sukob interesa.

Za Voice je na ovu temu govorio programski direktor TS Nemanja Nenadić:

Kakva su vaša saznanja, imaju li naše institucije i državni organi ovakve mehanizme, kako se eliminiše eventualni sukob interesa?

NN: Nemam saznanja o konkretnim mehanizmima koji eventualno postoje u tom pokrajinskom sekretarijatu, to jest o tome da li postoje neka posebna pravila o sprečavanju sukoba interesa za konkurse koji oni raspisuju. Međutim, u svakom slučaju ovde ima mesta primeni opštih pravila o sprečavanju i rešavanju sukoba interesa, koja su propisana u Zakonu o Agenciji za borbu protiv korupcije, a odnose se na sve javne funkcionere. Svako od njih je u obavezi, kada posumnja da može biti reč o sukobu interesa povodom odlučivanja u nekoj stvari da se obrati Agenciji i da sačeka njen savet o tome da li može da nastavi sa postupanjem. Pored toga, primenjuju se i pravila o izuzeću iz Zakon o opštm upravnom postupku.

U konkretnoj situaciji, mislim da su postojali razlozi da pokrajinski sekretar zatražio savet i mišljenje, upravo kako bi izbegao potonje sumnje. Naime, u opisanom slučaju bi se moglo tvrditi da njegove kolege iz pokrajinske Vlade imaju koristi od projekata, pa je i zbog sebe i zbog njih trebalo da zatraži potrvdu da on može da odlučuje u vezi sa tim, pa makar njegova odluka predstavljala i samo formalnu potvrdu onoga što je predložila stručna komisija.

Šta bi tu trebalo uraditi da na javne konkurse ne pada vazda sumnja u nameštanje i pristrasnost (pogotovo kada član vlade odobrava projekat svom šefu, predsedniku vlade itd)

NN: pre svega treba objaviti sve informacije i o potencijalnom sukobu interesa i o tome kako je on razrešen. Takođe, bilo bi od pomoći i kada se članovi pokrajinske vlade ne bi bavili drugim poslovima dok su na toj javnoj funkciji. Naučne aktivnosti su trenutno izuzete iz zabrane obavljanja dodatnih poslova, ali nema sumnje da i one mogu zahtevati dosta vremena, a pitanje je da li aktivni funkcioneri to vreme imaju ili će ga uzeti na uštrb obavljanja javnih poslova.

Da li se komisija sastavjena od profesora na Univerzitetu koja ocenjuje projekte profesora s istog univerziteta može smatrati nepristrasnom?

NN: Kao što postoje pravila za sukob interesa funkcionera, koji donose formalne odluke, ona moraju da postoje i za članove stručnih komisija, koje najčešće formalno ne odlučuju već daju samo predloge, ali čiji predlozi imaju presudnog značaja za sadržaj budućih odluka. Pored toga, mora postojati i mogućnost da oni koji su nezadovoljni i smatraju da je komisija pristrasno razmatrala predloge ulože žalbu. U praksi, najčešće nema delotvornog mehanizma za zaštitu prava koja su ugrožena odlukama komisija. Najpoznatiji primer su konkursi za sufinansiranje medijskih programa, gde se odluke mogu osporavati jedino u upravnom sporu, a odluke se po tim tužbama donose u doba kada je novac već uveliko potrošen. Transparentnost Srbija je u doba donošenje medijskih zakona predlagala uvođenje mehanizama pravne zaštite.

Slična situacija i u drugim oblastima gde se raspisuju konkursi, a verujem da je i kod konkursa za naučne delatnosti.

Načelno, bilo bi bolje da ocenjeivanje vrše profesori koji nisu sa istog fakulteta ili univerziteta. Međutim, pitanje je da li bi tako nešto bilo moguće obezbediti u praksi, s obzirom na to da je broj stručnjaka za pojedine oblasti ograničen. Zbog toga je još zunačajnije od postavljanja pravila o sukobu intersa da postoji mogućnost preispitivanja odluke komisije po žalbi.

Da li bi vas odgovor pokrajinskog sekretara ubedio da je sve bilo čisto na tom konkursu, i pored toga što su među dobitnicima kolega iz Pokrajinske vlade, supruga predsednika Pokrajinske vlade i, kako mi je sam sekretara rekao, dalji rođak s očeve strane?

NN: O tome bolji sud mogli da daju ljudi iz oblasti nauke koji bi mogli da prepoznaju da li su nagrađeni projekti koj su bili najbolji i da li je konkurs raspisan za one oblasti koje su stvarno prioritetne ili su namerno prilagođene željenim dobitnicima. Takođe, s obzirom na to da prijavljivanje sukoba interesa postoji kao zakonska obaveza, još je važnije proveriti da li je on tu obavezu ispunio i kakav je savet dobio od Agencije, ako ga je uopšte zatražio. 

Ceo tekst na portalu Voice: