Borba protiv korupcije na visokom nivou i ko na nju utiče

Datum kreiranja: petak, 13 novembar 2020

krik stepanovicIntervju predsednika Višeg suda u Beogradu, Aleksandra Stepanovića Kriku se isprava činio značajnim zbog toga što je kritičke ocene o stanju borbe protiv korupcije i političkom pritisku na pravosuđe dala osoba koja je na tako značajnom položaju u hijerarhiji pravosudnih organa zaduženih upravo za borbu protiv korupcije na visokom nivou. Najbolja potvrda njegovih navoda je reakcija koja je stigla već sutradan, sa najviše političke instance – od strane predsednika države i vladajuće partije Aleksandra Vučića , a posredno i kroz rečito skrivanje državne tužiteljke Zagorke Dolovac od kamera, prilikom izlaska iz zgrade Predsedništva. 

Šta je u stvari rekao Stepanović? „Da se ne lažemo, mi nemamo nijedan slučaj visoke korupcije u Višem sudu. Ja nisam u situaciji da vam kažem – mi smo imali člana srpske vlade, mi smo imali direktora javnog preduzeća (kojima se sudi)”. On je takođe izjavio da mu je formiranje posebnih odeljenja za suzbijanje korupcije 2018. donelo nadu, ali da su očekivanja izneverena i da je tužilaštvo odgovorno što se ne sudi korumpiranim političarima.U vezi sa tvrdnjama tužilaca da policija koči istrage i ne postupa po njihovim nalazima, Stepanović kaže da nepostupanje policije ne sprečava tužioce da sami ispitaju navode o krivičnim delima.

Takođe je rekao da se nalazi na meti (tabloida) jer je počeo otvoreno da govori o pritiscima na sudstvo na sastancima sa međunarodnim organizacijama, kao i u medijima i da tabloidi sarađuju sa Bezbednosno informativnom agencijom u tome.„Politički pritisak se ogleda u jednom frekventnom komentarisanju sudskih postupaka koji nisu okončani od najviših predstavnika vlasti. Ta vrsta komentarisanja je vrsta diskreditacije nosilaca pravosudnih funkcija”, kaže Stepanović.

Izjava o stanju gonjenja „visoke korupcije“ nisu nove. O tome govori ne samo domaća javnost već svake godine opominje i Evropska komisija u izveštajima za Srbiju. Tu dolazimo do pitanja šta se uopšte smatra „visokom korupcijom“ u srpskom zakonodavstvu? Najčešće se taj pojam (neispravno) izjednačava sa predmetima koje bi trebalo da goni Tužilaštvo za organizovani kriminal (posebno odeljenje Višeg suda u Beogradu je nadležno za suđenja u tim predmetima). Međutim, to tužilaštvo nije nadležno za gonjenje korupcije svih visokih funkcionera. Pod njihovom nadležnošću su lica koja bira i postavlja Skupština (npr. članovi vlade), Vlada (npr. direktori republičkih javnih preduzeća), VSS i DVT (mnoge sudije i tužioci) ili predsednik Republike (npr. generalni sekretar, oficiri Vojske Srbije). Međutim, za gonjenje korupcije u koje bi bili umešani narodni poslanici, predsednik Republike, ili funkcioneri u APV i najvećim gradovima, nadležna su druga tužilaštva, to jest od 1. marta 2018. posebna odeljenja u četiri VJT. Pored toga, za gonjenje nekih koruptivnih krivičnih dela nije propisana nadležnost TOK – npr. u vezi sa lažiranjem izveštaja o imovini i prihodima funkcionera i nezakonitim finansiranjem političkih stranaka.

Izjave Stepanovića kao i drugih sudija koji prebacuju odgovornost na tužioce proističu iz elementarne logike – sud može da sudi samo o onome što mu je podneto u optužnom aktu. Glavni problem u radu tužilaštva je nedostatak proaktivnosti – nepostupanje u situacijama kada se pojave sumnje na korupciju i pre nego što bilo ko podnese krivičnu prijavu. Jedan skorašnji primer jeste nedavni intervju predsednika države i partije austrijskom listu, gde je (povodom formiranja nove Vlade) komentarisao da je „bilo mnogo korupcije“, što se u kontekstu može povezati sa radom prethodne Vlade Srbije. Na upit Transparentnosti o tome da li je Tužilaštvo za organizovani kriminal ispitivalo ove navode, TOK odgovara da povodom tog intervjua nisu prikupljane dodatne informacije, i ujedno navodi da Tužilaštvo kontinuirano radi na otkrivanju i procesuiranju slučajeva „visoke korupcije“, kao i primer poslednjeg takvog slučaja (istraga nakon koje je uhapšena pomoćnica ministra poljoprivrede zbog primanja mita).

Dva segmenta obraćanja predsednika države i stranke od 12. novembra 2020. bila su posvećena korupciji. U delu koji se odnosi na intervju Stepanovića, i gonjenju korupcije, Vučić je podsetio da je uhapšeno i optuženo nekoliko predsednika opština, kao i danas iz Prijepolja i Arilja, zatim više pomoćnika ministara, državnih sekretara i direktora značajnih javnih preduzeća, mada je primetio, „razume da neki kada mu u ambasadama govore šta treba da kažu - ponekad zaborave na činjenice“."Opet ističem, drago mi je da imamo tako dobru saradnju sa zapadnim ambasadama, makar taj pravosudni sektor. Ali, nije pravosuđe srpsko tu da služi stranim ambasadama, nego građanima Srbije", rekao je Vučić.

On je upoznao javnost i sa time da su „dvojica doskorašnjih predsednika opština iz redova Srpske napredne stranke (SNS) jutros uhapšeni zbog korupcije“, ali je ujedno rekao i da „ne sme nikada da bude važno ko kojoj političkoj stranci pripada i da je zakon isti za sve“.

Želja predsednika da prikaže kako se u Srbiji vodi borba protiv korupcije onih koji su na vlasti i da tužilaštvo u tome postupa samostalno, bez uticaja politike,jeste razumljiva. Međutim, uverljivost tih tvrdnji bi bila daleko veća da je podatke o istragama korupcije umesto predsednika države saopštio nadležni javni tužilac (u ovom slučaju iz kraljevačkog Višeg javnog tužilaštva, na čijem sajtu uopšte nema informacija o ovom slučaju, i da republička javna tužiteljka nije pokušala da sakrije od javnosti činjenicu da je istog dana bila na sastanku u Predsedništvu (o čemu nema informacija na sajtu RJT gde se objavljuju podaci o raznim sastancima gospođe Dolovac).

Takođe, namera da se prikaže kako se u Srbiji sistemski vodi borba protiv korupcije bila bi daleko uverljivija kada se hapšenja u slučajevima koji, reklo bi se, nisu međusobno povezani (Arilje, Prijepolje i Novi Pazar) ne bi vršila istovremeno, i to baš u času kada mogu da posluže kao zgodna ilustracija u političkom obraćanju.