Kako prekrečiti nedomaćinsko trošenje novca

Datum kreiranja: četvrtak, 14 januar 2016

krecenje2Uporno ponavljanje predstavnika Vlade da je obnova zdravstvenih ustanova primer "domaćinskog ponašanja" pri trošenju novca (premijer Vučić, 14. januara) i da je postupak javne nabavke radova za krečenje i obnovu toaleta bio "transparentan" (ministar Lončar, 25. decembra) ne može sakriti činjenicu da je Transparentnost Srbija u analizi tog postupka utvrdila upravo suprotno - reč je o potpuno nedomaćinskom postupanju sa novcem koje karakteriše mala konkurencija i brojne nepravilnosti. Sve to izaziva sumnju da je postupak, ili njegov deo, bio "namešten" i/ili da je postojao dogovor učesnika u tom postupku.

Premijer je 14. januara, naime, izjavio da će obnova zdravstvenih ustanova pokazati da "država, kada ima novca, može da (ga) potroši i na ozbiljan način pokaže domaćinsko ponašanje".

TS je u analizi objavljenoj pre više od dve nedelje utvrdila da su u postupku javnih nabavki pojedine partije (radovi u pojedinim orkuzima) dodeljivane ponuđačima čije su ponude odbijene jer su u pregovaračkom postupku podizali početnu cenu, da zvanični dokumenti sadrže neshvatljive greške (u odluci o dodeli ugovora pogrešno je navedena partija, odnosno okrug,  za koji je ugovor zaključen), da su ponuđači gotovo u dinar"pogađali" procenjenu vrednost koja nije bila objavljena, a kada to nije bio slučaj, ponuđači su povećavali cenu u pregovaračkom postupku, kako bi ponuda bila odbijena i kako bi jedan od tri ponuđača posle poništavanja postupka u ponovljenom dobio posao po višoj ceni.

Pored toga, a možda i najvažnije od svega, sporan je osnov po kome je Ministarstvo dobilo saglasnost da se ova nabavka sprovede po pregovaračkom postupku bez objavljivanja poziva za podnošenje ponuda. A upravo odabir ovog postupka je umanjio konkurenciju i doprineo da se na ove javne nabavke utroši više budžetskih sredstava nego što bi bilo utrošeno u redovnom nadmetanju u otvorenom psotupku.  A to se nikako ne može nazvati domaćinskim ponašanjem.

Naime, i svetska praksa i Zakon o javnim nabavkama, koji je predložila ista politička grupacija koja je izabrala ministra Lončara kažu da je najbolji način za sprovođenje javnih nabavki otvoreni tenderski postupak. O rezultatima sprovođenja ovog pregovaračkog postupka svedoče objavljeni podaci: iako u Srbiji na stotine firmi iz građevinske industrije svako malo traži pomoć od države, za polovinu raspisanih radova (9 od 18 partija), javio se samo jedan ponuđač; u drugim slučajevima, iako je postojala formalno konkurencija, pobeđivala je firma čija je ponuda gotovo identična sa neobjavljenom procenjenom vrednošću.

A da bi uopšte postojao osnov da se ova nabavka sprovede na način na koji je to učinjeno (i da se novac "na brzinu" potroši, na uštrb domaćinskog postupanja) bilo je neophodno da je Ministarstvo zdravlja pravovremeno tražilo sredstva za obnovu, da novca tada nije bilo i da se tek nakon što je utvrđen "višak" u budžetu odluči da se hitno raspiše javna nabavka. Činjenica da je Uprava za javne nabavke odobrila ovaj postupak ne menja ništa - ako je UJN imala uvid u dokument na osnovu kojeg je dala saglasnost, nema razloga da se taj dokument ne podeli sa javnošću. Tražili smo taj dokument, ali ga još nismo dobili. Ministarstvo je, naime ,na naš zahtev za dostavljanje dokumenta tražilo dodatni rok od najviše 40 dana.