Da li je osuda protiv Miškovića vest o borbi protiv korupcije?

Datum kreiranja: utorak, 21 jun 2016

MiskovicKada bi neki krivičar koji ne poznaje prilike u Srbiji čitao vest o prvostepenoj presudi Miroslavu Miškoviću, možda bi komentarisao da li je njena visina adekvatna načinu izvršenja (savetovanje sina koji je vlasnik firme) i ukupnoj visini utajenog poreza. Međutim, sigurno ne bi ni pomislio da ovaj predmet zove "antikorupcijskim". Ne zato što je "utaja poreza" nebitna, već zato što utaja poreza može imati veze sa korupcijom jedino ako su presudom obuhvaćeni i neki poreski službenici ili rukovodioci koji su bili podmićeni da tu utaju ne primete. Ukoliko tog elementa nema, ne može biti ni korupcije.

Bez obzira na to kakva će biti konačna odluka Apelacionog suda i sudski postupak i presuda su po mnogo čemu jedinstveni, zbog statusa okrivljenog, visokog jemstva, odlaska postupajućeg sudije, najave hapšenja, lobiranja odbrane itd. Ali otkud uopšte da se pominje korupcija, kad ona ne samo da nije deo prvostepene osude, već nije bila ni predmet optužnice?

Postupak je vođen pred Posebnim odeljenjem Višeg suda u Beogradu za organizovani kriminal, a po optužnici Tužilaštva za organizovani kriminal. Ovi organi jesu nadležni i za najteže slučajeve korupcije, bilo po iznosu nezakonite koristi, bilo po funkciji optuženog. Međutim, to ne znači da je svaki slučaj kojim se ti organi bave korupcija. Za pogrešnu predstavu je bilo potrebno više od toga.

Zabuni je sigurno doprineo i bivši specijalni tužilac, M. Radisavljević, kada je u decembru 2012. izjavio da je (u slučaju Mišković) "reč o inkriminaciji koja se kolokvijalno naziva "teška korupcija", u koju spadaju zloupotrebe kojima je pribavljena imovinska korist viša od 200 miliona dinara". http://goo.gl/A4zpyN U stvari, ni glavna tačka optužnice (koja nije potvrđena u prvostepenoj presudi) nije se odnosila na korupciju, već na neke poslovne transakcije unutar sopstvenih preduzeća (koje možda nisu dozvoljene).

Slučaj "Mišković" je medijski zaista otvoren kao da je antikorupcijski - izjavama nekadašnjeg prvog potpredsednika Vlade, a sada mandatara, A. Vučića, prema kojima je Mišković imao na platnom spisku ministre koji su dobijali i po nekoliko desetina hiljada evra mesečno. Pored toga, najavljeno je (i ušlo u program Vlade iz 2012) rešavanje "24 slučaja" iz izveštaja Saveta za borbu protiv korupcije, nakon čega su formirani i posebni istražni timovi. Neki od tih slučajeva jesu u vezi sa M. Miškovićem. Hapšenje Miškovića je (istina, bez pominjanja imena) poslužilo kao povod najvišim evropskim zvaničnicima da pozdrave borbu protiv korupcije u Srbiji (ili je makar tako predstavljeno u srpskim medijima).

Zbog svega toga se čini da su sve te medijske najave jednostavno morale da nađu odjek i nakon presude, pa makar u njoj ne bilo korupcije ni u tragovima. Tako, predsednik Vlade je sada izjavio da "ne može da komentariše sudske presude" i da može samo da kaže "da je važno da državni organi rade svoj posao i u tom smislu ovo je značajan napredak u borbi protiv korupcije u odnosu na raniji period". http://goo.gl/3zkLiS

Kada se stave na stranu sve političke manipulacije, predmetom, ostaje pitanje: da li ipak presuda može da bude važna za borbu protiv korupcije ako se odnosi na neko potpuno drugo krivično delo? Hipotetički da, ali samo u slučajevima kada je kriminal delo pojedinca koji je naročito zao, posebno bezobziran ili naročito sposoban. Tako je možda bilo u čuvenom slučaju kada je vođa gangsterskog klana Al Kapone uhapšen za utaju poreza, a ne za brojna ozbiljnija krivična dela za koja nije bilo dokaza. Međutim, takav efekat je iluzorno očekivati u situacijama kada pred korupcijom ne stoje sistemske prepreke. Kada način donošenja odluka nije transparentan i ako državni organi ne odgovaraju za kršenja zakona i štetne postupke, onda smanjenje uticaja jednog neformalnog izvora uticaja na donošenje odluka (npr. finansijskog moćnika, "tajkuna") uopšte ne smanjuje prostor za korupciju, već samo otvara prostor za to da na mesto jednih dođu drugi zarobitelji države.