Skupštinska diskusija o Beogradu na vodi

Datum kreiranja: sreda, 08 april 2015
ajfelPredstavljanje takozvanog lex specialis-a za Beograd na vodi, koje je vodio predsednik Vlade, uz pomoć nekoliko ministara, u najvećem delu se sastojalo od prikaza mogućih ekonomskih koristi od realizacije projekta za domaću industriju i ekonomiju, dokazivanje da su za neke ranije velike infrastrukturne projekte takođe donošeni posebni zakoni, i poređenje otpora ovom projektu sa otporima modernizaciji u Srbiji i svetu (izgradnja železnice u XIX veku, uvođenje električne javne rasvete, izgradnja Ajfelovog tornja i slično).
 
Kao što smo i ranije isticali, argumenti za realizaciju ovog projekta imaju snažno uporište u očigledno istinitoj tvrdnji o zapuštenosti velikog dela savskog priobalja. Međutim, to ne znači da su "udžerice, vagoni i olupine brodova" bile jedina alternativa projektu "Beograd na vodi", o kojem se raspravlja u Skupštini.
 
Za rešavanje problema tog područja koje je decenijama zapušteno, postojala su razna rešenja uz primenu zakona Republike Srbije. Kakvo god da je rešenje oko kojeg se saglase urbanisti, pravno postoje najmanje tri mogućnosti za realizaciju posla: 1) da država sama gradi kroz javne nabavke, bilo da to čini za rešavanje javnih potreba ili za dalju prodaju; 2) da država proda/iznajmi zemljište zainteresovanim investitorima na javnom nadmetanju, pa da oni zatim ubiraju profit ili snose gubitke tog poduhvata; 3) da se na nadmetanju dođe do partnera koji će dati najbolju ponudu za zajedničko ulaganje. 
 
Prema informacijama koje su do sada objavljene, odabrano je da se uđe u zajedničko ulaganje, u kojem će država po osnovu davanja u dugoročni zakup građevinskog zemljišta i nekih dodatnih ulaganja (npr. eksproprijacija, opremanje zemljišta) steći deo (više od 30%) na poslovnom i stambenom prostoru koji bude izgrađen. Budući da je investitor unapred odabran, a da nadmetanje nikad nije oglašeno, neće biti moguće utvrditi da li će ugovor, koji još uvek nije ni zaključen, predstavljati ekonomski najpovoljnije rešenje koje je postojalo, čak i ako to jeste. Drugim rečima, Srbija će eksploatacijom zemljišta u saradnji sa investitorom ostvariti neku korist. Pitanje koje će ostati bez odgovora zbog odsustva nadmetanja je da li je ta korist mogla biti veća. 
 
Konkursi, tenderi, licitacije, aukcije i druge procedure nadmetanja služe upravo tome da se dobije najpovoljnija ponuda. Ako postoji investitor koji je zainteresovan za izgradnju na nekom području ili za zakup građevinskog zemljišta i ako je ono što želi da ponudi u takvoj saradnji najpovoljnije za Srbiju i Beograd, onda bi takav investitor sigurno pobedio na javnom nadmetanju. Ovako, dolazimo u apsurdnu situaciju u kojoj se do zakupca područja od preko milion kvadratnih metara u centru grada dolazi bez nadmetanja, a da se istovremeno održava javno nadmetanje za zakup garaža u vlasništvu Grada na periferiji i za prodaju polovnih vozila Vlade.
 
Podsećamo da je Transparentnost - Srbija u vezi sa samim "lex specialis"-om, u pismu Vladi i poslaničkim grupama, skrenula pažnju i na to da on nagoveštava odstupanje od pravila o javnim nabavkama kod izgradnje objekata javne namene na području "Beograda na vodi" (odsustvo nadmetanja, plaćanje kompenzacijom).