Saopštenje Transparency International povodom Međunarodnog dana prava javnosti da zna

Datum kreiranja: ponedeljak, 28 septembar 2020

Pravo na informacije je ključno tokom krize

COVID-19 nije razlog za sprečavanja pristupa informacijama od javnog značaja

Ovog 28. septembra, Međunarodnog dana prava javnosti da zna (Right to Know Day), globalna mreža Transparency International poziva sve vlade i i druge organe vlasti da osiguraju da kriza u vezi sa korona virusom ne bude izgovor za ograničavanje prava građana na informacije. Zakonski uslovi i procedure u praksi za pristup informacijama treba da se vrate na stanje od pre pandemije, pa čak i poboljšaju.

Transparentna i pravovremena razmena informacija sa javnošću, kako na proaktivnoj osnovi, tako i na zahtev, presudna je za zaštitu javnog zdravlja, sprečavanje korupcije, zaštitu demokratskih institucija i poboljšanje procesa odlučivanja. Međutim, više od šest meseci nakon proglašenja pandemije, dok su mnoge vlade pronašle načine da se vrate u normalno funkcionisanje uprkos izazovima koje je stvorila pandemija, zahtevi za pristupm informacijama u nekim zemljama i dalje se odlažu ili odbijaju. Ključne informacije o pandemiji i načinu na koji vlade koriste javna sredstva nisu dostupne javnosti.

U mnogim zemljama opravdana zabrinutost za javno zdravlje bila je povod za ukidanje ili ograničavanje prava na slobodno okupljanje i kretanje. Zbog toga je bila smanjena i mogućnost medija i civilnog društva da slobodno putuju kako bi izveštavali, dokumentovali i razotkrivali zloupotrebe. U ovim okolnostima pristup javnim informacijama postaje još važniji.

Pristup informacijama ključno je sredstvo za istraživačke novinare i NVO da nadgledaju rad vladinih institucija. Sada, kada širom sveta svedočimo o primerima korupcije i o lošim aktima koje su, kao odgovor na COVID – 19, Vlade donele bez uključivanja građana, postaje jasno koliko je bitno da vlast bude otvorena i transparentna. Ne sme se dozvoliti da se zloupotrebe hiljade milijardi dolara humanitarna pomoći i sredstava namenjenih za izlazak iz ekonomske, dok se istovremeno građani drže u mraku u vezi sa korišćenjem i raspodelom tih sredstava.

Lekcije naučene iz prvih šest meseci pandemije pokazuju da je poverenje u javne zvaničnike presudno kako bi građani prihvatili mere koje treba da umanje zdravstvene rizike. Ovo poverenje se gubi ako vlade ne razmenjuju otvoreno informacije sa građanima. Konačni rezultat je nepoverenje u preporuke i mere za zaštitu javnog zdravlja i za zaustavljanje širenja bolesti.