Joomla 3.2 Template by Justhost Complaints
  • Priručnik za rasipanje javnih resursa u 6 lakih lekcija
  • KORUPCIJA NA VISOKOM NIVOU I ZAKONI KROJENI PO MERI PRIVATNIH INTERESA U SRBIJI
  • Indeks transparentnosti lokalne samouprave - LTI
  • Antikorupcijsko savetovalište – ALAC
  • Otvorena vrata pravosuđa
  • Indeks percepcije korupcije CPI
  • BICA Izveštaj o stanju u Srbiji
  • Izborni sajt TS - monitoring izbornih procesa

Pod lupom

Prev Next

Počinje primena Zakona o upravljanju privrednim društvima u vlasništvu Srbije

Zakon o upravljanju privrednim društvima koja su u vlasništvu Republike Srbije koji danas počinje da se primenjuje trebalo bi da donese novi mehanizme nadzora nad preduzećima, ali je nejasno šta će od tih podataka biti dostupno nadležnim ministarstvima, a šta i javnosti, jer to zavisi od podzakonskih akata ili čak stava Ministarstva privrede. Zakon će, pored nekoliko dobrih novina, doneti i jedna značajni korupcijski rizik. Nakon transformacije javnih preduzeća u vlasništvu Srbije u akcionarska društva, novoizabrani rukovodioci preduzeća (članovi skupštine akcionara, članovi nadzornih odbora, direktori i v.d. direktori), neće biti u obavezi da podnose izveštaje o imovini i prihodima, niti će...

Kako će se birati rukovodioci „korporativizovanih“ državnih preduzeća: Prilike i propusti novog zakona

U ponedeljak, 16. septembra, počinje primena Zakona o upravljanju privrednim društvima koja su u vlasništvu Republike Srbije, koji je usvojen prošle jeseni uz „vetar u leđa“ Međunarodnog monetarnog fonda i posle jednog povlačenja prvobitnog predloga radi detaljnije javne rasprave. Jedan od efekata ovog zakona biće promena pravne forme javnih preduzeća u akcionarska društva ili društva sa ograničenom odgovornošću, ali i uvođenje „centralizovanog upravljanja“ u te kompanije. Pored transformacije javnih preduzeća u akcionarska ili društva sa ograničenom odgovornošću, zakon reguliše i postavljanje rukovodstava, kao i sistem nadzora nad njihovim radom. O tome za Biznis.rs govari direktor organizacije Transparentnost Srbija Nemanja Nenadić, koji ukazuje...

Nenadić: Vlada otvoreno podržava projekat 'Jadar', kako će onda nepristrasno da odluči o njemu

Programski direktor Transparentnosti Srbija Nemanja Nenadić izjavio je da je Vlada Srbije "veoma transparentna u svojoj podršci projektu 'Jadar' što dovodi u pitanje njenu nepristrasnost kada se budu donosile odluke hoće li projekat biti realizovan ili ne". On je u intervjuu za novi broj nedeljnika NIN rekao da formalno gledano odluka još nije doneta i objasnio da je ovu nevladinu organizaciju zanimalo nekoliko stvari o tom projektu. "Prva stvar je ekonomski momenat. Sasvim je izvesno da će biti neke štete i rizika po životnu okolinu. S druge strane, ministar finansija je izlazio sa procenama efekta na BDP od nekih 10-12 milijardi evra...

ODIHR nikad jasnije o sprečavanju zloupotrebe javnih resursa za izbornu promociju

„Razdvajanje države i partije“ i „nepristrasnost javne uprave tokom kampanje“ veoma je značajna, i s razlogom prva,  preporuka  u  konačnom izveštaju ODIHR o junskim lokalnim izborima, ističe Transparentnost Srbija. Koje pojave ODIHR smatra nedozvoljenim mešanjem partijskog i državnog jasno se vidi kada se pročitaju nalazi koji prethode ovoj preporuci: „postojeća pravila“ (na primer, ona o zabrani prenošenja informacija o nekim aktivnostima javnih funkcionera), „ne obezbeđuju razdvajanje države i partije i jednakost učesnika izbora“; „sve izborne liste su nosile ime predsednika države“; „predsednik Republike i članovi Vlade su predstavljeni na bilbordima, TV spotovima i na mitinzima tokom kampanje, a istovremeno su imali...

Ministarstvo ne odgovara na pitanje koliko bi se novca slilo u državni budžet od projekta „Jadar“

Transparentnost Srbija zatražila je od Ministarstva finansija preciznu informaciju o tome koliko bi se od projekta "Jadar" novca slilo u državni budžet i kasu lokalnih samouprava, ali te podatke još nije dobilo, izjavio je programski direktor te organizacije Nemanja Nenadić. „Ministarstvo finansija ignoriše taj zahtev za pristup informacijama i na taj način značajno smanjuje snagu tih finansijskih argumenata koji se plasiraju u javnosti“, kazao je Nenadić za FoNet. On je podsetio i na izjave ministra finansija Siniše Malog koje se tiču bruto društvenog proizvoda i njegovog rasta zbog projekta „Jadar„. „Čuli smo da će bruto društveni proizvod porasti 10 do 12 milijardi, valjda...

Debata o rasipanju javnih resursa: Javna preduzeća

Javna preduzeća u Srbiji su stecište partijskih ljudi, bez profesionalnog menadžmenta, uglavnom su veliki gubitaši i kreatori crnih rupa u budžetu, zajednička je ocena učesnika debate Transparentnosti Srbija o rasipanju javnih resursa. O trošenju para građana Srbije na nenanamesnki i neracionalan način, uz "preskakanje" zakonskih procedura, govorili su programski direktor Transparentnosti Srbija Nemanja Nenadić, predsednik Saveta za borbu protiv korupcije Miroslav Milićević i programski direktor ekonomsko-istraživačke mreže Libek Mihailo Gajić. Kao primer spornog rukovođenja javnim preduzećima oni su izdvojili Elektroprivredu Srbije (EPS), dovedenu do velikih finansijskih problema i havarija postrojenja koje su ozbiljno mogle da ugroze snabdevanje Srbije strujom. "Javna preduzeća bi...

Debata TS: Brojne nepravilnosti u trošenju državnog novca prođu bez reakcije nadležnih institucija

Brojne nepravilnosti u trošenju državnog novca prođu bez reakcije nadležnih institucija, a mnogi ugovori o velikim i skupim državnim projektima, poput EXPO 2027, imaju specijalne procedure i nisu u potpunosti dostupni javnosti, neki su od problema na koje su ukazali učesnici debate, u organizaciji Transparentnost Srbija. O javnim nabavkama, pravnom ambijentu u kojem se odvijaju, načinu na koji ih mediji prate i tome koliko su građani svesni da je reč o njihovom novcu, razgovarali su Nemanja Nenadić, programski direktor Transparentnosti Srbija, Radmilo Marković, novinar Balkanske istraživačke mreže (BIRN) i ekonomista Mihailo Gajić iz ekonomsko-istraživačke mreže Libek. Jedna od glavnih tema debate je...

Antikorupcijska strategija posle pet i po godina – očekivanja i nedostaci

Iako je nesumnjivo dobra vest da je Srbija posle pet i po godina od isteka prethodne dobila novu antikorupcijsku strategiju, ovaj planski dokument, čak i ako se bude u potpunosti poštovao, ne pruža dovoljne garancije za otklanjanje nekih od glavnih uzroka korupcije – ocenjuje Transparentnost Srbija. Merilo za ostvarivanje opšteg cilja Strategije je porast Indeksa percepcije korupcije Transparency International sa ovogodišnjih 36, na 43 poena do kraja 2028. Upitno je da li će i ovaj, ne naročito ambiciozan cilj (reč je o globalnom proseku, dok je prosek Evrope čak 57), biti dostižan na osnovu mera koje su planirane. Još snažniji pokazatelj...

Nema dovoljno podataka o isplativosti Beograda na vodi

Transparentnost Srbija ocenjuje da objavljivanje ugovora o raspolaganju javnom imovinom ne sme biti stvar dobre volje i slobodne procene državnih organa, već njihova zakonska obaveza. Prema mišljenju naše organizacije, najbolje rešenje za to bi bila odredba Ustava, kojom bi bilo propisano da ugovori o raspolaganju javnom imovinom pre objavljivanja ne proizvode nikakvo dejstvo.

Po našoj oceni, u vezi sa ovim poslom, glavni problem je to što ni nakon objavljivanja ugovora nisu poznate ključne informacije na osnovu kojih bi se moglo suditi o njegovoj povoljnosti. To su podaci, koji bi, da nije bila isključena primena Zakona o javno-privatnim partnerstvima, bili obavezno obuhvaćeni prethodnom analizom. Zbog toga smatramo da bi umesto tvrdnji o tome da ovo „povoljan aranžman“, trebalo objaviti analize koje će to pokazati, ukoliko su rađene. Osnovni podatak u takvoj analizi bi bila procena cene koja se mogla dobiti dugoročnim iznajmljivanjem zemljišta zainteresovanim investitorima po parcelama, naspram procene očekivane dobiti Srbije od zajedničkog preduzeća „BG na vodi“. Iako gradonačelnik često pominje da „sav rizik snosi investitor“, misleći na ulaganje novca u izgradnju, rizik Srbije nije ništa manji, već je samo manje vidljiv. Po viđenju TS, to je rizik da Srbija od prodaje budućih nekretnina ne dobije onoliko koliko bi dobila prodajom građevinskog zemljišta na licitaciji.

Objavljivanje ugovora je potvrdilo neke od informacija o pravima i obavezama ugovornih strana koje su ranije izneli predstavnici Srbije i Beograda (npr. rok završetka, visina ulaganja stranog partnera). Međutim, pokazalo se da su neke informacije bile nepotpune. Tako, iako se sve vreme ističe da je reč o zakupu a ne o prodaji, u ugovoru se obrađuje pitanje konvezije zakupa u pravo svojine. Ugovor takođe sadrži neke ranije nepominjane obaveze države (npr. prenos svojine na dve zgrade – Iskra i Simpo, površine 2400 metara).

Ugovor, po našoj oceni, sadrži i neke garancije koje Srbija nije smela da preuzme, kao što je obaveza  donošenja pojedinih propisa. Problem je i neistinita tvrdnja da ne postoji spor pred državnim organom koji može da utiče na validnost ovog ugovora. Poznato je, naime, da se pred Ustavnim sudom već duže vreme nalaze inicijative za ocenu ustavnosti sporazuma između Srbije i UAE, koji je bio osnov i za zaključivanje ovog ugovora. S druge strane, obaveze investitora u pogledu dinamike izgradnje su nedovoljno precizirane. Na primer, prvi pomenuti rok za dovršenje neke faze je čak 20 godina i nema ugovorne kazne za njegovo eventualno kršenje.

Ključna stvar na koju treba obratiti pažnju u primeni ovog ugovora je kontrola troškova. Mogućnosti Srbije, kao manjinskog partnera, u tom pogledu su ograničene. Zbog toga bi, prema našem mišljenju, pre svega, trebalo insistirati na preciziranju pravila o nabavkama koje će vršiti zajedničko preduzeće, i to tako da zastupnici i organi države Srbije nad tim procesom imaju kontrolu. Ova kontrola je pogotovo neophodna kod troškova javnih radova. Naime, investitor će dobiti posao izvođenja javnih radova, i ima pravo da sve te troškove odbije od doprinosa za građevinsko zemljište. Zbog toga, svako neopravdano uvećanje troškova ovih radova, direktno bi se odrazilo na ostvarivanje javnih prihoda.

Inače, ugovor o „Beogradu na vodi“ objavljen je oko pet meseci posle potpisivanja, što predstavlja izvesni napredak u odnosu na slučaj „Air Serbia“ (objavljen nakon 10 meseci). Napredak je još veći u odnosu na slučajeve kada su značajni delovi teksta bili zatamnjeni (npr. aneksi ugovora sa FIAT) kada se na njih dugo čekalo (npr. „Horgoš – Požega“), a naročito u odnosu na aktuelni ugovor o upravljanju smederevskom „Železarom“, gde još uvek nije objavljeno ništa i pored nekoliko obavezujućih naloga Poverenika. Iz teksta ugovora o „Beogradu na vodi“ se vidi da su bili neutemeljeni prethodno iznošeni razlozi zbog kojih navodno ugovor ne može da se objavi, jer se objavljivanje vezuje za volju ugovornih strana a ne za pravnosnažnost. 

Transparentnost – Srbija, Beograd 25.9.2015.

Vesti