Joomla 3.2 Template by Justhost Complaints

Šta znači „memorandum o saradnji“ za Moravski koridor?

Datum kreiranja: ponedeljak, 15 oktobar 2018

zoran amU Vladi Srbije je za 15. oktobar zakazan sastanak ministarke gradjevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorane Mihajlović sa delegacijom američke kompanije "Behtel" koju predvodi potpredsednik kompanije i direktor za Evropu, Srednji istok i Afriku, Šon Keni. Predviđeno je da po završetku sastanka, „ministarka sa predstavnicima "Behtela" potpiše Memorandum o razumevanju o saradnji na projektu izgradnje Moravskog koridora“.

Prema ranijim najavama, ova američka kompanija „zainteresovana je za učešće u izgradnji deonice puta Pojate-Preljina“. Ministarka je krajem septembra ove godine izjavila da su „na infrastrukturnim projektima prisutni i Svetska banka i Evropska investiciona banka i Evropska banka za obnovu i razvoj, kineski, azerbejdžanski i evropski izvođači, a uskoro i američke kompanije“.

Memorandum o saradnji nije pravni osnov na osnovu kojeg se može odrediti ko će graditi auto-put u Srbiji. U tu svrhu je moguće zaključiti isključivo ugovor. To može biti ugovor o javnoj nabavci radova, ugovor o koncesiji ili drugom vidu javno-privatnog partnerstva ili ugovor o donaciji. Javne nabavke i javno – privatna partnerstva su aranžmani kod kojih se privatni partner određuje u postupku nadmetanja, uz sprovođenje domaćeg zakona. Nije poznato da je ovakva procedura sprovedena, a i da jeste, ona bi rezultirala zaključivanjem ugovora a ne nekog drugog pravnog posla.

Izuzetak predstavljaju nabavke koje se realizuju na osnovu međudržavnog sporazuma, što se u Srbiji već desilo u nekoliko situacija – npr. prilikom izgradnje deonice od Ljiga do Preljine, kada je napravljen vezani sporazum sa Azerbejdžanom – da se izgradnja finansira iz kredita te države i da posao izvodi unapred određena firma. Na sličan način, samo iz kineskog kredita, će po svoj prilici biti modernizovana i pruga ka mađarskoj granici. Očigledan nedostatak takvih aranžmana jeste to što se isključivanjem konkurencije gubi prilika da se kroz nadmetanje dođe do najpovoljnijeg ponuđača. Pored toga, ozbiljno se narušava i čitav sistem javnih nabavki, pa se stroga pravila primenjuju na nabavke vrednosti od nekoliko destina hiljada evra, a ne i na nabavke vredne stotine miliona.

Kod nekih infrastrukturnih projekata Zakon o javnim nabavkama se zaobilazi i primenom pravila međunarodnih finansijskih institucija koje daju kredit. Tada, međutim, nadmetanje postoji, ali ne i mogućnost podnošenja zahteva za zaštitu prava.

U svakom slučaju, nadamo se da će novinari na konferenciji za štampu iskoristiti priliku da dobiju objašnjenja o pravnoj prirodi sporazuma koji se danas potpisuje, i o njegovoj (ne)usklađenosti sa odredbama Zakona o javnim nabavkama i Zakonom o javno-privatnom partnerstvu.  

foto: http://mgsi.gov.rs