Joomla 3.2 Template by Justhost Complaints
  • Međunarodni dan borbe protiv korupcije: Loše stanje po ključnim parametrima
  • Indeks transparentnosti lokalne samouprave - LTI
  • Antikorupcijsko savetovalište – ALAC
  • Prijavi korupciju
  • Indeks percepcije korupcije CPI
  • Integrity watch Serbia

Pod lupom

Prev Next

Izmenama zakona omogućeno da se gradi na šumskom zemljištu oštećenom ili uništenom u požaru

Organizacije Transparentnost Srbija i RERI obaveštavaju javnost da je  31. avgusta 2026. godine Narodna Skupština Republike Srbije usvojila izmene Zakona o planiranju i izgradnji, kojima je omogućeno da se gradi na šumskom zemljištu na kome je šuma uništena ili oštećena u požaru. Izmene su usvojene u objedinjenoj proceduri po čak 59 tačaka dnevnog reda i bez prethodno sprovedene javne rasprave. Između ostalog, usvojenim izmenama predviđena je i izmena člana 88. postojećeg zakona, kojom se propisuje da šumsko zemljište na kojem je šuma oštećena ili uništena požarom zadržava namenu određenu planskim dokumentom, koju je imalo pre nastanka požara. Međutim, već u sledećem stavu...

Nezakonit postupak nabavke paravana

Transparentnost Srbija podnela je inicijativu Kancelariji za javne nabavke da utvrdi da li je Republička izborna komisija prekršila zakon prilikom nabavki paravana za biračka mesta. TS je ukazala da je postupak javne nabavke pokrenut iako ona nije predviđena u godišnjem planu, a ne postoje razlozi hitnosti zbog kojih javnu nabavku nije bilo moguće planirati unapred. Prema raspoloživim informacijama, naručilac je odlučio da nabavku sprovede u pregovaračkom postupku bez objavljivanja javnog poziva, iako za to nisu ispunjeni uslovi. Uslov za sprovođenje najmanje transparentnog postupka javne nabavke bi bila „hitnost prouzrokovana događajima koje naručilac nije mogao da predvidi“, zbog čega nije moguće primeniti otvoreni postupak. Pri...

Prividno ograničenje funkcionerske kampanje u Zakonu o sprečavanju korupcije

Funkcionerska kampanja neće biti ograničena izmenama Zakona o sprečavanju korupcije  i pored odredbi koje prividno tome služe. Promotivne aktivnosti javnih funkcionera koje nemaju realnu svrhu, već služe podizanju rejtinga njihovih stranaka, prepoznate su u izveštajima ODIHR-a kao ključni element u brisanju granice između partijskog i državnog. Izmene Zakona o sprečavanju korupcije, o kojima Narodna skupština počinje da raspravlja danas, umesto da reše ovaj problem, stvaraju privid da se uvode ograničenja, i u praksi neće imati gotovo nikakve efekte. Nova pravila se odnose samo na period posle proglašenja izbornih listi, iako se promotivne aktivnosti zahuktavaju već od raspisivanja izbora, ili čak mesecima ranije. Zakonodavac je ostavio...

Nacrt zakona o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama ne rešava ključne probleme iz prakse

Nacrt zakona o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama ne rešava ključne probleme u toj oblasti koji su uočeni tokom primene važećih propisa, iako sadrži određena poboljšanja. Transparentnost Srbije stoga smatra da je nophodno organizovati novu javnu raspravu na kojoj bi se, pored zakonskih rešenja koja predlaže Ministarstvo privrede, raspravljalo i o pitanjima koja iz koncepcijskih razloga nisu obuhvaćena aktuelnim nacrtom Naime, javna rasprava koja se okončava danas, organizovana je uz kršenje svih propisa koji uređuju javne rasprave. Nisu objavljeni obaveštenje o početku rada na nacrtu, kao ni polazne osnove, iako je postojala obaveza za to. Pored toga, obrazloženje nacrta zakona ne sadrži objašnjenje...

GRECO potvrdio da preporuke nisu ispunjene

Porazno je što je Srbija ispunila samo tri od ukupno 24 preporuke GRECO za suzbijanje korupcije u izvršnoj vlasti i policiji, iako je rok istekao pre gotovo tri godine (30. septembar 2023).  Ne samo da nisu usvojeni zakoni koji bi doprineli ispunjavanju preporuka, već vlast nije sprovela mere za koje zakonske izmene nisu bile potrebne nego samo stvarna volja da se suzbije korupcija. U značajnom delu, ispunjavanje preporuka koje je Srbija dobila od GRECO 2022. godine zavisi od izmena Zakona o sprečavanju korupcije, Zakona o unutrašnjim poslovima i Zakona o lobiranju, koje su odavno započete, ali nisu dovršene, niti su ti...

Kompenzacije umesto javnih nabavki

Koliko god kršenje Zakona o javnim nabavkama bilo rašireno, ipak su retke situacije u kojima se javni funkcioneri hvale da to čine. Slučaj u kojem predsednik opštine Čajetina predstavlja predsedniku Republike svoj „patent“ predstavlja takav primer. Milan Stamatović objašnjava da izbegava javne nabavke jer ne može „da juri“ izvođače (da obave te poslove). Zato poseže za kompenzacijom – firme koje inače imaju privatne investicije u opštini, i koje su po tom osnovu dužne da plate komunalne doprinose, prebijaju taj dug sa opštinom. Iz izjave proizlazi da u slučaju da ne urade ono što Opština od njih traži „neće dobiti upotrebnu...

Portal "Ko si, bre, ti" - to je posao tužilaštva, ne Vučića

Portal "Ko si, bre, ti" radi već dve nedelje, a još se ne zna pravni osnov njegovog funkcionisanja, niti način na koji se postupa po prijavama građana, izjavio je za Fonet programski direktor TS Nemanja Nenadić. On je istakao da bi borba protiv korupcije trebalo da bude posao tužilaštva, a ne predsednika Srbije.  Portal "Ko si, bre, ti" počeo je da radi 10. jula kao mehanizam preko kog građani, kako je navedeno, mogu da prijave bahato ponašanje funkcionera, korupciju, zloupotrebu položaja, ali i različite lokalne i komunalne probleme. "Tužilaštvo je to koje bi trebalo građane da ohrabri da prijavljuju korupciju, ali i koje...

Predložene dopune neće „oživeti“ Zakon o lobiranju

Zakon o lobiranju, koji u Srbiji već osam godina predstavlja „mrtvo slovo na papiru“, neće „oživeti“ ni nakon dopuna koje je predložila Vlada, ocenjuje Transparentnost Srbija. Iako su povod za ove dopune preporuke GRECO[1] iz 2021, odlaganje reforme nije iskorišćeno da se pronađu adekvatna rešenja za „neformalno lobiranje“. Ministarstvo pravde, suprotno pravilima, ovaj nacrt nije iznelo na javnu raspravu.   Predložene minimalne dopune Zakona o lobiranju neće rešiti glavni problem tog Zakona, na koji je Transparentnost Srbija upozoravala i prilikom njegovog donošenja, 2018[2]. Dok su, s jedne strane, Zakonom postavljena pravila za lobiranje, vršenje uticaja na sadržinu propisa koje se odvija...

Ko to (ne) želi dobro svojoj državi?

pescanik sabic

„Strahotno je i pomisliti da smo mi možda želeli da ukrademo neki novac preko respiratora.
Ljudi koji to misle ili insinuiraju ne žele dobro svojoj državi jer se mi nalazimo u situaciji u kojoj druge zemlje koriste svoje bezbednosne službe da dođu do respiratora. Ako želite danas da birate između potpuno regularnog procesa javne nabavke ili sačuvati ljudske živote, mi smo izabrali da sačuvamo ljudske živote.“

Ovo je izgovorila predsednica Vlade Srbije za TV Pink, povodom nekih otvorenih pitanja u vezi sa kupovinom respiratora za potrebe našeg zdravstva. I dodala „odmah posle vanrednog stanja položićemo potpun račun građanima o tim nabavkama i o tome koliko novca smo potrošili“.

Evidentna je, naprosto „bode oči“, spremnost da se maliciozno diskvalifikuju („ne žele dobro svojoj državi“) ljudi čije interesovanje za određene stvari ne prija. I, naravno, neprihvatljiva, pogotovo što u pitanjima NVO Transparentnost Srbija i novinara istraživača koja su bila predmet ovakve reakcije nije bilo nikakvih optužbi ili insinuacija. Štaviše, izraženo je razumevanje prema mogućnosti da u aktuelnoj situaciji bude privremeno opravdana i tajnost nekih podataka o načinu nabavki. Samo je, s pravom, naglašeno da je teško zamisliti bilo kakav valjani razlog da se ne objavljuje šta je tačno kupljeno i koliko je za to plaćeno.

Inače, „priču“ o odsustvu pouzdanih informacija o ovoj važnoj stvari započela je sama Brnabić onom famoznom izjavom sa početka epidemije – „broj respiratora je državna tajna“. Nastavio je Aleksandar Vučić odajući tajnu izjavom da imamo 1.008 respiratora, da je kupljeno 573, koji su stigli i raspoređeni su, a kupljeno je i 2.200, koji treba da stignu. Kasnije je od predsednika poslaničke grupe SNS Martinovića javnost čula – „ukupno naručeno 3.967 komada“, a u Srbiju „dostavljeno 585 novih aparata“. A još malo kasnije od drugog visokog funkcionera SNS i vlasti, Marije Obradović i sledeće: „Mi smo zatečeni sa negde 1.000 respiratora, oko toga 700 je bilo zauzeto redovnim bolesnicima, kardiovaskularnim, onkološkim. Dakle vrlo mali broj respiratora je bio na raspolaganju i to je značilo sigurnu smrt za mnoge od nas koji su bili zaraženi, ili bi imali potrebu za respiratorima. Zaista nadljudskom borbom i i predsednika Vučića i Vlade Srbije uspeli smo da platimo 4.000 respiratora. Naravno, zbog situacije u celom svetu, zbog roka dostavljanja, mi ćemo dobiti oko 1.500 respiratora još do kraja. Razliku do 4.000 respiratora dobićemo novac nazad.“

Teško je oteti se utisku da je ovo mnogo više izazivanje konfuzije nego informisanje. Zar, čak i uz najbenevolentniji odnos prema akterima ovakvog „informisanja“ nije očigledno da javnost Srbije o ovoj važnoj stvari ne zna praktično ništa?

Koliko smo imali respiratora pre epidemije COVID 19? Koliko ih sad imamo? Koliko smo ih kupili u toku epidemije? Koliko ih je isporučeno? Koliko javnog novca je potrošeno za to? Koliko znamo o ceni, drugim uslovima nabavke, posebno o kvalitetu respiratora? Koliko o tome da li je nabavka očito velikog, ogromnog broja respiratora (za šta je potrošeno više desetina, možda i stotina miliona evra) bila opravdana „spasavanjem ljudskih života“? Ili, za tu premijerkinu tvrdnju, zapravo nema nikakvog osnova? Kako ta tvrdnja izgleda u svetlu izjave još jednog u nizu, ali formalno najpozvanijeg visokog funkcionera vlasti i vladajuće stranke, ministra zdravlja Zlatibora Lončara – „mi smo najveći broj ljudi na respiratoru zbog korone imali 147 a na dan kada je došlo do proglašenja epidemije imali smo 408 slobodnih respiratora“!

Šta je onda razlog koji objašnjava nabavku još nekoliko hiljada novih?

Nedostaju pouzdani odgovori na mnogo važnih pitanja. A javnost, građani Srbije imaju pravo na njih, reč je o njihovom novcu. Nema ničeg neobičnog u tome da očekuju čist račun. A to, u svakoj prilici normalno očekivanje dodatno je pojačano tragičnim okolnostima pandemije. I kad računa nema ili kad postoji nešto dubiozno, odnosno sporno to normalno dovodi do reakcija kakve imamo i u neposrednom okruženju.

U Sloveniji npr. zbog sumnji da su respiratori nabavljani po višestruko uvećanoj ceni, uz stoprocentni avans i izbor firme uvoznika pod političkim pritiskom u toku su demonstracije građana u više gradova, opozicija najavljuje interpelaciju nadležnog ministra ili cele Vlade a Državna antikorupcijska komisija i policija vode postupke provere. I u BiH iz manje-više istih razloga, sa nešto više tragi(komič)nih elemenata (za nabavku respiratora angažovana je firma koja se bavi preradom malina) u toku je akcija tužilaštva koja je obuhvatila i kabinet premijera.

I kod nas su, bez obzira na ćutanje nadležnih, do javnosti doprle kakve takve, makar fragmentarne ali vrlo slične informacije. Npr. o tome da će se sudbina velikog iznosa novca iz Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja namenjenog kupovini respiratora rešavati pred sudom u Podgorici! Reč je o novcu iz posla u kom je uz kompletan avans direktno angažovan dobavljač koji je opet angažovao još jednog posrednika, i to prilično neobičnog (ne baš malinara, pre kozmetičara) a koji je opet u posao uveo još neke posrednike, i sve to uz predviđenu milionsku posredničku naknadu.

Ističe i druga sedmica od prestanka vanrednog stanja. Za svaku, a pogotovo za Vladu koja je za par dana pripremila i (mimo Ustava, bez Skupštine) utvrdila kompletan rebalans državnog budžeta ili realizovala famoznu akciju „helikopter novca“ pozajmivši i podelivši građanima po 100 evra, to bi moralo biti više nego dovoljno da pripremi i položi „potpun račun“, koji je, u svojoj teatralnoj, egzaltiranoj reakciji, premijerka najavila za – „odmah“.

Ali računa, ne samo potpunog nego nikakvog, nema a premijerka i Vlada ćute.

Ako je to njihov način da se priča o respiratorima „apsolvira“ (što bi, imajući u vidu odnos prema dosadašnjim obećanjima, moglo biti vrlo verovatno) onda bi se ono premijerkino „strahotno“, a pogotovo ono „ne žele dobro svojoj državi“ moralo odnositi upravo na njih.

Rodoljub Šabić, advokat i bivši Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, za Peščanik.

Vesti